Results 1 to 2 of 2

Tema: Naš životni standard

  1. #1
    fenix77's Avatar
    Član od
    Oct 2008
    Lokacija
    svijet je moj
    Postova
    4,058
    Zahvala
    1,004
    1,225 x hvala u 831 postova

    Very Happy Naš životni standard

    (ne znam tko ja autor, ali da podijelim sa drugima dobih na mail)

    Jebo majku svoju i ovaj naš životni standard! (Iskustveno
    vam velim, kad na početku ošinem psovku onda svi pročitaju tekst do
    kraja. Ne znam zašto je to tako, bit će pun vam kurac usiljenih
    tekstova)

    Normalan životni standard podrazumjeva neke stvari koje obaviš a da ih
    ni ne osjetiš. Znači, dobiješ račun za struju, odeš u poštu, platiš
    ga, dođeš kući i ne spominješ da si ga platio jer to je u normalnom
    životnom standardu normalno. To je normalno u normalnim zemljama, al u
    ovoj našoj, ko uspije skucati za struju... 5 dana priča okolo kako je
    platio struju. Nije to za zamjeriti, jer danas je platiti račune živo
    čudo. Kako sa računima, tako sa svime ostalim što čini taj životni
    standard.

    1. Poziv u svatove
    Danas je najbolje sa nikim ne biti dobar jer ako je tako, nitko te
    neće zvati u svadbu u kojoj moraš ili dati pare ili kupiti poklon. Kud
    moraš sabrati jebene pare, tud se moraš i obući jer neš se na svadbi
    pojaviti u sakou sa maturalne večere koja je bila prije 20 godina a ti
    se od tad raširio pa ti šavovi na sakou nabubrili ka grah umočen u
    vodu noć prije. Ako se već nekako i spremiš na svadbu i odeš na istu,
    jedva čekaš janjetinu sa ražnja jer je nisi jeo dobrih 10 godina a
    kolači čupavci kad dođu, 5 dana poslije svadbe sereš kokos jer si ga u
    usta trpao sa otvorenim dlanom. Od cijele svadbe jedino ti juha ide na
    kurac jer nju stalno jedeš kod kuće.

    2. Registracija auta
    Kad ti uleti registracija auta, osjećaš se ka da ti je mater umrla.
    Izdvojiti tih 2 500 kuna (prosjek) je ka da ti na živo oči vade. Boli
    u tri pičke materine, al dati ih moraš. Dok je vani imati auto
    potreba, kod nas je luksuz. Provlačimo karticu tekućeg računa na kojoj
    je stanje već dotjerano do -12 876 kn al ono, što bi trebalo, da uzmeš
    nož i izvadiš vlastiti bubreg na šalteru stanice za tehnički pregled
    pa veliš "Evo ga gospođo, vrlo malo pišake prošlo kroznjeg! Ne znam
    ako sam 5 puta piša u životu! Ganjc nov!"!? Registracija auta spada u
    domenu "Dan žalosti" jer 20 dana poslije plačeš ka rodna godina.

    3. Knjige za školu
    Kad moraš djetetu kupiti knjige za školu, najradije bi da je isto to
    dijete nepismeno i da čuva 20 ovaca. Što je najbolje, bolje bi takvo
    prošlo u ovoj državi neg da spava na 50 knjiga. Ovi na vlasti, bilo
    koji da jesu, svakih 2 godine štancaju druge knjige... u najmanju ruku
    ka da je rijeka Drava promjenila svoj tok pa sad teče ravno u pičku
    svoje matere pa se to u knjigama mora izmjeniti. 80tih godina sam
    knjige iz matematike koristio od znate koga? - od svog brata koji je
    10 godina stariji od mene, a danas ih nemoš koristit ni 24 sata jer
    već drugi dan je izašla nova knjiga iz matematike u kojoj je gle čuda
    2+2 isto 4 kao i prije, al cijena knjige iz matematike nije ista.

    4. Računi za režije
    Ako uspiješ skrpat pare za račune i iste platiš, pri povratku kući
    otvaraš vrata u stilu "A gdje ste bili 91-e, pička vam materina!".
    Prsni koš je istaknut prema naprijed te se šepuriš ka pjevac kad
    povali kokoš. A što i ne bi jer kad gledaš, skucat pare za jebene
    režije je pravi jebeni sajens fikšn. Imaš se potpuno pravo kurčit po
    selu da si platio i struju i vodu i telefon, jer malo ko to danas
    može. Još malo pa ćemo, kakvi jesmo, od zavisti komentirati susjeda
    "Eno ga jeba mater svoju, platio je sve režije!!! Puj, jebamater
    svoju!!!".

    5. Prazan frižider
    Ovo spada u kategoriju "Sad sam najeba ka žuti!". Otići u trgovački
    centar po namirnice je isto ka da guraš vlastitu dušu u pakao. Trpaš
    one namirnice u kolica i sam sebi jebeš mater. Aj nek mi neko veli da
    nije tako? Nemaš šampon za kosu, uzmeš ga sa one police, gledaš cijenu
    i poželiš da su ti svi u obitelji najradije ćelavi. Kad staneš pred
    pastu za zube onda štediš jer razmišljaš "Zbog ova 2 zuba u usnoj
    šupljini ne isplati se kupovat pastu, ionako su socijalni zubi džaba",
    pa drugi dan u socijalnom podnosiš zahtjev za državnom protezom koju
    pokriva zdravstveno osiguranje. Kad dođeš na kasu, ožene te za 1 400
    kuna a u kolicima jedva da išta vidiš.

    6. Dolaze ti gosti
    Jebli mater svoju i gosti! Najbolje na vratima stana ili kuće okačiti
    tablu "Odjebte u širokom luku!". Dok se u stranjskim zemljama vesele
    gostima, kod nas kad se najave ka da ti je javilo da iz svemira dolazi
    meteor tebi ravno u glavu. Prva misao koja nam pada na pamet je "A kud
    baš sad jebli mater svoju!". Do gostiju ti je ka do side, zapravo
    radije bi da imaš sidu neg goste. Ako dođu pa ti vele da bi
    prespavali, odgovaraš sa "Ama nema nikakvih problema!", a kad gosti
    odu leći, onda ženi šapućeš na uho "Jebli mater svoju, kad misle
    otići! Pojedoše mi sve hrenovke iz friždera!". Kad se u jutro probude,
    pa im na stol staviš jelo... onda razmišljaš "Sve što pojedu, moram
    ponovo kupiti!", i htio ne htio dođeš na točku br. 5 iz ovog teksta
    (Prazan frižider)

    7. Večera u dvoje
    Romantična večera u dvoje je kod nas moguća ka i da Barak Obama povali
    englesku kraljicu. Od romantične večere, sve se svodi na porciju
    ćevapa u lokalnoj ćevabdžinici, gdje ćete bolju polovicu očarati
    odabirom između "kombinacije" ili "obične porcije čevapa". U izboru
    vam se nude neke od poznatih ćevabdžinica gdje možete birati između
    banjalučkih (to su vam oni spojeni ćevapi) ili sarajevskih (to su vam
    oni gdje je svaki posebno) ovisno koju nacionalnu manjinu preferirate.
    Otići u riblji restoran je ka da ste otišli u Japan u onu nuklearku
    Fukošimu (u prijevodu "Jebošimu") i popili na eks 2 litre radioaktivne
    vode, u početku vam paše a za 3 dana se raspadnete kad vidite koliko
    vas je riblji meni izašao. U najmanju ruku ka da su ribe molili da
    skoče na udicu, a ne ulovili ih.

    7. Legla plaća
    Na kovanici od 50 lipa je velebitska degenija, najrijeđa biljka u
    Hrvatskoj, da ne velim izumiruća. Tako bi trebalo i sa plaćom, ošinut
    je na neku od kovanica ili novčanica. Kad dolaziš na bankomat i udariš
    PIN... onaj papirić nije ni izaša, a već znaš gdje ćeš koju kunu
    potrošiti. Jebo ti sve naše ekonome svijeta, jer ti si zapravo najveći
    ekonom... stanje računa ti nije ni izašlo, a ti sve znaš. Nostradamus
    je go kurac za tebe. Što je najbolje, plaća legne a ti i dalje u
    minusu, no svi svjetski matematičari ne mogu dokučiti kojom formulom
    ti uspješ izgurati do kraja mjeseca... i svaki mjesec ponoviti isto.
    Gdje je ta jebena Nobelova nagrada da je podijele svakom našem
    domaćinstvu!?

    Moga bi ja još nabrajati... no iskustvo govori da svaki tekst napisan
    u "wordu" preko stranice i pol nema čitanost odnosno na pola
    jednostavno prestanete čitati. Ne čudi to jer brzo se živi pa se i
    polovično čita... i u svakom slučaju, jebeš tekst do pola pročitan.
    Sve dok se ne izgubimo, ne počinjemo razumijevati sebe.

  2. 2 Seljaka kaže: fala fenix77 za ovaj post

    console (09.12.13),Skunk (09.12.13)

  3. #2

    Član od
    Jan 2021
    Postova
    6
    Zahvala
    0
    0 x hvala u 0 postova

    Normalno Odgovor: Naš životni standard

    Quote Napisao/la: fenix77 Pogledaj Post
    (ne znam tko ja autor, ali da podijelim sa drugima dobih na mail)

    Jebo majku svoju i ovaj naš životni standard! (Iskustveno
    vam velim, kad na početku ošinem psovku onda svi pročitaju tekst do
    kraja. Ne znam zašto je to tako, bit će pun vam kurac usiljenih
    tekstova)

    Normalan životni standard podrazumjeva neke stvari koje obaviš a da ih
    ni ne osjetiš. Znači, dobiješ račun za struju, odeš u poštu, platiš
    ga, dođeš kući i ne spominješ da si ga platio jer to je u normalnom
    životnom standardu normalno. To je normalno u normalnim zemljama, al u
    ovoj našoj, ko uspije skucati za struju... 5 dana priča okolo kako je
    platio struju. Nije to za zamjeriti, jer danas je platiti račune živo
    čudo. Kako sa računima, tako sa svime ostalim što čini taj životni
    standard.








    1. Poziv u svatove
    Danas je najbolje sa nikim ne biti dobar jer ako je tako, nitko te
    neće zvati u svadbu u kojoj moraš ili dati pare ili kupiti poklon. Kud
    moraš sabrati jebene pare, tud se moraš i obući jer neš se na svadbi
    pojaviti u sakou sa maturalne večere koja je bila prije 20 godina a ti
    se od tad raširio pa ti šavovi na sakou nabubrili ka grah umočen u
    vodu noć prije. Ako se već nekako i spremiš na svadbu i odeš na istu,
    jedva čekaš janjetinu sa ražnja jer je nisi jeo dobrih 10 godina a
    kolači čupavci kad dođu, 5 dana poslije svadbe sereš kokos jer si ga u
    usta trpao sa otvorenim dlanom. Od cijele svadbe jedino ti juha ide na
    kurac jer nju stalno jedeš kod kuće.

    2. Registracija auta
    Kad ti uleti registracija auta, osjećaš se ka da ti je mater umrla.
    Izdvojiti tih 2 500 kuna (prosjek) je ka da ti na živo oči vade. Boli
    u tri pičke materine, al dati ih moraš. Dok je vani imati auto
    potreba, kod nas je luksuz. Provlačimo karticu tekućeg računa na kojoj
    je stanje već dotjerano do -12 876 kn al ono, što bi trebalo, da uzmeš
    nož i izvadiš vlastiti bubreg na šalteru stanice za tehnički pregled
    pa veliš "Evo ga gospođo, vrlo malo pišake prošlo kroznjeg! Ne znam
    ako sam 5 puta piša u životu! Ganjc nov!"!? Registracija auta spada u
    domenu "Dan žalosti" jer 20 dana poslije plačeš ka rodna godina.

    3. Knjige za školu
    Kad moraš djetetu kupiti knjige za školu, najradije bi da je isto to
    dijete nepismeno i da čuva 20 ovaca. Što je najbolje, bolje bi takvo
    prošlo u ovoj državi neg da spava na 50 knjiga. Ovi na vlasti, bilo
    koji da jesu, svakih 2 godine štancaju druge knjige... u najmanju ruku
    ka da je rijeka Drava promjenila svoj tok pa sad teče ravno u pičku
    svoje matere pa se to u knjigama mora izmjeniti. 80tih godina sam
    knjige iz matematike koristio od znate koga? - od svog brata koji je
    10 godina stariji od mene, a danas ih nemoš koristit ni 24 sata jer
    već drugi dan je izašla nova knjiga iz matematike u kojoj je gle čuda
    2+2 isto 4 kao i prije, al cijena knjige iz matematike nije ista.

    4. Računi za režije
    Ako uspiješ skrpat pare za račune i iste platiš, pri povratku kući
    otvaraš vrata u stilu "A gdje ste bili 91-e, pička vam materina!".
    Prsni koš je istaknut prema naprijed te se šepuriš ka pjevac kad
    povali kokoš. A što i ne bi jer kad gledaš, skucat pare za jebene
    režije je pravi jebeni sajens fikšn. Imaš se potpuno pravo kurčit po
    selu da si platio i struju i vodu i telefon, jer malo ko to danas
    može. Još malo pa ćemo, kakvi jesmo, od zavisti komentirati susjeda
    "Eno ga jeba mater svoju, platio je sve režije!!! Puj, jebamater
    svoju!!!".

    5. Prazan frižider
    Ovo spada u kategoriju "Sad sam najeba ka žuti!". Otići u trgovački
    centar po namirnice je isto ka da guraš vlastitu dušu u pakao. Trpaš
    one namirnice u kolica i sam sebi jebeš mater. Aj nek mi neko veli da
    nije tako? Nemaš šampon za kosu, uzmeš ga sa one police, gledaš cijenu
    i poželiš da su ti svi u obitelji najradije ćelavi. Kad staneš pred
    pastu za zube onda štediš jer razmišljaš "Zbog ova 2 zuba u usnoj
    šupljini ne isplati se kupovat pastu, ionako su socijalni zubi džaba",
    pa drugi dan u socijalnom podnosiš zahtjev za državnom protezom koju
    pokriva zdravstveno osiguranje. Kad dođeš na kasu, ožene te za 1 400
    kuna a u kolicima jedva da išta vidiš.

    6. Dolaze ti gosti
    Jebli mater svoju i gosti! Najbolje na vratima stana ili kuće okačiti
    tablu "Odjebte u širokom luku!". Dok se u stranjskim zemljama vesele
    gostima, kod nas kad se najave ka da ti je javilo da iz svemira dolazi
    meteor tebi ravno u glavu. Prva misao koja nam pada na pamet je "A kud
    baš sad jebli mater svoju!". Do gostiju ti je ka do side, zapravo
    radije bi da imaš sidu neg goste. Ako dođu pa ti vele da bi
    prespavali, odgovaraš sa "Ama nema nikakvih problema!", a kad gosti
    odu leći, onda ženi šapućeš na uho "Jebli mater svoju, kad misle
    otići! Pojedoše mi sve hrenovke iz friždera!". Kad se u jutro probude,
    pa im na stol staviš jelo... onda razmišljaš "Sve što pojedu, moram
    ponovo kupiti!", i htio ne htio dođeš na točku br. 5 iz ovog teksta
    (Prazan frižider)

    7. Večera u dvoje
    Romantična večera u dvoje je kod nas moguća ka i da Barak Obama povali
    englesku kraljicu. Od romantične večere, sve se svodi na porciju
    ćevapa u lokalnoj ćevabdžinici, gdje ćete bolju polovicu očarati
    odabirom između "kombinacije" ili "obične porcije čevapa". U izboru
    vam se nude neke od poznatih ćevabdžinica gdje možete birati između
    banjalučkih (to su vam oni spojeni ćevapi) ili sarajevskih (to su vam
    oni gdje je svaki posebno) ovisno koju nacionalnu manjinu preferirate.
    Otići u riblji restoran je ka da ste otišli u Japan u onu nuklearku
    Fukošimu (u prijevodu "Jebošimu") i popili na eks 2 litre radioaktivne
    vode, u početku vam paše a za 3 dana se raspadnete kad vidite koliko
    vas je riblji meni izašao. U najmanju ruku ka da su ribe molili da
    skoče na udicu, a ne ulovili ih.

    7. Legla plaća
    Na kovanici od 50 lipa je velebitska degenija, najrijeđa biljka u
    Hrvatskoj, da ne velim izumiruća. Tako bi trebalo i sa plaćom, ošinut
    je na neku od kovanica ili novčanica. Kad dolaziš na bankomat i udariš
    PIN... onaj papirić nije ni izaša, a već znaš gdje ćeš koju kunu
    potrošiti. Jebo ti sve naše ekonome svijeta, jer ti si zapravo najveći
    ekonom... stanje računa ti nije ni izašlo, a ti sve znaš. Nostradamus
    je go kurac za tebe. Što je najbolje, plaća legne a ti i dalje u
    minusu, no svi svjetski matematičari ne mogu dokučiti kojom formulom
    ti uspješ izgurati do kraja mjeseca... i svaki mjesec ponoviti isto.
    Gdje je ta jebena Nobelova nagrada da je podijele svakom našem
    domaćinstvu!?

    Moga bi ja još nabrajati... no iskustvo govori da svaki tekst napisan
    u "wordu" preko stranice i pol nema čitanost odnosno na pola
    jednostavno prestanete čitati. Ne čudi to jer brzo se živi pa se i
    polovično čita... i u svakom slučaju, jebeš tekst do pola pročitan.



    hočešʹ anekdot?
    Mužik sabralsâ pokončitʹ žiznʹ samoubijstvom. Stoit na mostu, sprema se prygnutʹ u reku. Vdrug szadi kto-to hlopaet ego po pleču: «Izvinite, požalite, a kojat ne zahvate?

Bookmarks

Bookmarks

Pravila Postanja

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •