Stranica 2 od 2 PrvoPrvo 12
Results 21 to 27 of 27

Tema: Sergej Aleksandrović Jesenjin

  1. #21
    zspajic's Avatar
    Član od
    Dec 2007
    Postova
    123
    Zahvala
    9
    3 x hvala u 3 postova

    Normalno Odgovor: Sergej Aleksandrovič Jesenjin

    ISPOVIJEST MANGUPA

    Ne može sav svijet
    pjevati, ni da jabukom
    do tuđih nogu pada.

    Ovo je najveća ispovijest
    jednog mangupa do sada.

    Ja se namjerno i raščupan i nesan,
    glave nalik petrolejskoj lampi, smucam.
    Ja volim da kroz ogoljelu jesen
    vaših mračnih duša zasvjetlucam.
    Ja volim kada na mene se sruči
    ko žestoka kiša kamen poruge.
    Ja samo čvršće stisnem u toj tuči
    mjehur kose, poput prsle čvoruge.

    I tada mi se u živ spomen vrati
    šibljikav prud i sipljiv šumor jova,
    i da negdje žive otac moj i mati,
    kojima sada nije do mojih stihova;
    a kojima sam drag ko krv i raž u polju
    ko proljetni dažd pod kojim livade zelene.
    I vilama bi pošli na vas , da vas kolju
    za svaku ružnu riječ i povik protiv mene.

    O jadni, jadni seljaci!
    Zacijelo poružnjeste, patite
    u strahu od boga i pokislih usijeva.
    O, kad biste mogli shvatiti
    da je vaš sin najbolji
    pjesnik u Rusiji!
    Zar niste nad njim zebli kad je bosim
    nožicama gackao kroz kal jesenjih mlaka?
    A sad cilindar nosi,
    i cipele od laka.

    Al u njemu plamsa stara narav
    seoskog vragolana i lole.
    On se svakoj kravi s cimera mesara
    izdaleka klanja da ga leđa bole.
    I kad na trgu kočijaše spazi
    te se sjeti smrada gnoja s rodne oranice,
    on je pripravan pomesti svakoj razi
    rep ko šlep vjenčanice.

    Ja volim zavičaj.
    Ja tako volim zavičaj!
    I mada mu tuga rđom vrba soči,
    drage su mi blatne svinjske njuške
    i zvonka kreka žaba u gluhoj noći.
    Od sjećanja na mladost tiha bol me muči
    i travanjski sumrak sanjam, svjež i snen.

    Vidim gdje pred vatrom zore čuči,
    željan da se ugrije, naš klen.
    O, kako sam često krao jaja vranja
    verući se uza nj, do gnijezda gore!
    Je li i sad isti, pun zelena granja,
    Je li i sad svježe snažne kore?

    A ti, moj dragi,
    vjerni šarove?
    Od starosti i sipljiv i slijep,
    ne nalaziš njuhom ni vrata ni torove
    pa dvorištem lunjaš, podvinuvši rep.
    O, i sad me nestašluk naš veseli,
    kad sam znao majci čitav hljeb ukrasti,
    da bismo ga naizmjence jeli,
    bez uzajamna gađenja, u slasti.

    Isti sam kao prije.
    U srcu sam isti kao prije.
    Na licu cvatu oči ko različak u raži.
    Dok zlatnom steljom stiha zemlju krijem,
    još bih nešto nježno htio da vam kažem.

    Laku noć!
    Svima laku noć!
    Utihnu u travi mraka kosa zore.....
    Volio bih danas, kad se veče stiša,
    s prozora i mjesec da....
    Sjaju plavi, sjaju tako plavi!
    U tom plavetnilu tko da mrijeti žali.
    Pa što, ako cinikom se pravim
    vješajuć o zadak fenjer mali?
    Pegazu moj stari, dobri, isluženi,
    treba li to meni tvoj lagašan kas?
    ja sam došao ko majstor nesmiljeni
    da štakore pjesmom slavim, a ne nas.
    Moja tikva kosom vedro
    šiknu kao rujan vinom.

    Želim biti žutim jedrom
    U zemlju koju plovimo.

  2. #22
    zspajic's Avatar
    Član od
    Dec 2007
    Postova
    123
    Zahvala
    9
    3 x hvala u 3 postova

    Normalno Odgovor: Sergej Aleksandrovič Jesenjin

    ODGOVOR

    Starice mila,
    živi ko i prije.
    Nježno me dira
    tvoja ljubav živa.
    No ne znaš ti
    i tebi jasno nije
    zbog čega živim
    i o čemu to snivam!

    U vas je zima,
    i kad mjesec sija
    ja znam da misliš
    često ko i prije
    da netko neznan
    višnju našu svija
    i bijelim snijegom
    o prozore bije.

    O majko!
    Po toj buri kom se drijema?
    Iz dimnjaka se čuju
    čudni glasi.
    Ti želiš leći,
    no postelje nema
    i vidiš grob
    u kome umrla si.

    Pa sablasno cvili,
    ko hor crkvenjaka
    nariče i pjeva --
    ta mećava-tuga!
    I snijeg se taloži
    u vidu petaka,
    a za lijesom nema
    ni žene, ni druga.

    Najdraže od svega
    proljeće je meni
    i poplavu volim
    u naglome toku,
    kad je svaki iver
    kao brod u pjeni,
    a beskrajni prostor
    otimlje se oku.

    No proljeće ovo --
    moju ljubav sada --
    ja slavnom revolucijom
    nazivam,
    i samo zbog nje
    tugujem i stradam.
    I samo nju
    ja čekam i dozivam.

    No, ova rugoba --
    ledena planeta!
    Nju ni sunce - Lenjin
    rastopiti neće!
    Zato bolne duše
    nemoćna poeta
    tražio sam kavge
    i pio svako veče.

  3. #23

    Član od
    Oct 2008
    Postova
    9
    Zahvala
    0
    0 x hvala u 0 postova

    Normalno Odgovor: Sergej Aleksandrovič Jesenjin

    Jesenjin je genij. I ja sam uz njega stasao kao pjesnik i književnik. Ne postoji na svijetu nešto tako nježno i snažno što bi se moglo mjeriti s njegovom poezijom.

  4. #24

    Član od
    Feb 2008
    Postova
    30
    Zahvala
    0
    Primljena 1 zahvala u 1 postu

    Normalno Odgovor: Sergej Aleksandrović Jesenjin

    Jesenjin je ki i oni drugi...kak se ono zove....

  5. #25
    Road to Zion Anoa's Avatar
    Član od
    Mar 2010
    Lokacija
    Afrika
    Postova
    25
    Zahvala
    0
    2 x hvala u 2 postova

    Unhappy Odgovor: Sergej Aleksandrovič Jesenjin

    Quote Napisao/la: zspajic Pogledaj Post
    PJESMA O KUJI

    Jutros je kuja pri štali,
    gdje rogoz se zlati pod gredom,
    oštenila sedmero malih,
    riđih štenadi redom.

    I jezikom, sve do tmine,
    mati ih češljala nježna;
    od trbuha njene topline
    voda se topila snježna

    A uveče, kao i vazda,
    kad koke na lijegala kreću,
    tmuran je stigao gazda
    i strpao štenad u vreću.

    Trčati snijegom je stala
    slijedeć mu tragove hoda
    i dugo uz val do vala
    hladna se mreškala voda.

    A kad se od trčanja vruća
    i znojna probi kroz sjene,
    njoj se mjesec vrh kuća
    ko njeno pričini štene.

    U plavet je zurila jasnu
    i cvilila nasred druma,
    a mjesec na putu kasnu
    sakri se iza huma.

    I tiho, kao kad s brijega
    za bačenim kamenom kreće,
    ko zlatne zvijezde sred snijega
    kotrljahu oči se pseće.
    Kad se samo sjetim koliko sam plakala uz ovu pjesmu kada samo bila mala... A i dan danas me uspije rastuziti...
    The more people smoke herb, the more Babylon fall...

  6. #26
    Aldous's Avatar
    Član od
    Sep 2008
    Postova
    1,616
    Zahvala
    242
    134 x hvala u 92 postova

    Normalno Odgovor: Sergej Aleksandrovič Jesenjin

    Quote Napisao/la: Mademoiselle_ Pogledaj Post
    Aha,a objesio se od radijator.
    A njegova supruga je umrla tako sto joj se sal omotao oko tocka(automobila)u voznji i udavila se.

    Obadvoje preminuli na bizaran nacin.
    o cijev valjda... malo tko se moze (uspjesno) objesiti o radijator

  7. #27
    lemoNZOO's Avatar
    Član od
    Mar 2008
    Lokacija
    Gavran mahala
    Postova
    118
    Zahvala
    14
    12 x hvala u 12 postova

    Normalno Odgovor: Sergej Aleksandrović Jesenjin

    Nakon smrti pokrenuo serijska samoubojstva u Rusiji

Stranica 2 od 2 PrvoPrvo 12

Tags for this Thread

Bookmarks

Bookmarks

Pravila Postanja

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •