Results 1 to 6 of 6

Tema: Dobriša Cesarić

  1. #1
    jasmina's Avatar
    Član od
    Aug 2007
    Lokacija
    U oblacima
    Postova
    3,527
    Zahvala
    517
    924 x hvala u 619 postova

    Normalno Dobriša Cesarić

    VOCKA POSLIJE KISE

    Gle malu vocku poslije kise:
    Puna je kapi pa ih njise.
    I blijesti suncem obasjana,
    Cudesna raskos njenih grana.

    Al nek se sunce malko skrije
    Nestane sve te carolije.
    Ona je opet, kao prvo,
    Obicno, malo, jadno drvo

  2. #2
    jasmina's Avatar
    Član od
    Aug 2007
    Lokacija
    U oblacima
    Postova
    3,527
    Zahvala
    517
    924 x hvala u 619 postova

    Normalno Odgovor: Dobriša Cesarić

    DVOJE

    Ljubeci se od postojanja
    Kroz maglu svijeta dvoje bludi,
    Sa cudnom ceznjom,da se nadju
    U metezu drugih ljudi.

    Pa ipak mozda ce on doc
    U sobu onog istog hotela,
    U kom je ona jednom cjelu noc
    Uz uzdisaje mora bdjela.

    Pred zoru kada u krevet legne,
    Mislec na onu koju trazi,
    Ni slutit nece da mu jorgan
    Pokrivaju vec njene drazi.

    A mozda ce u restoranu
    Iz one case on da pije,
    Na kojoj bijahu njena usta
    Nekoliko dana prije.

  3. #3
    jasmina's Avatar
    Član od
    Aug 2007
    Lokacija
    U oblacima
    Postova
    3,527
    Zahvala
    517
    924 x hvala u 619 postova

    Normalno Odgovor: Dobriša Cesarić

    Vagonaši

    Mi stanujemo u vagonu
    Što nije nikada na putu.
    U jednom kutu nam je krevet,
    A kuhinja u drugom kutu.

    Tu svaki vagon dimnjak ima,
    Željezni, nahereni, tužni.
    U ovom kraju stareži i dima
    najljepši dan poružni

    A naša ulica je duga,
    Duga,
    I čudno ima ime:
    Napuštena pruga.

    Sve kuće brojeve imadu,
    Pa ima ga i naša, bože moj.
    Al nema tako velikoga u gradu
    K'o naš bijeli željeznički broj.

    I vrt imade naša kuća;
    Ukraj pruge drač,
    Da igrajuć se u njem djeca
    Zaborave na glad i plač.

    U nedjelju kad stane rad,
    Eh, onda bijeda pije, pije;
    Zapjeva neko hrapavim glasom,
    A netko ženu bije.

    Alkohol ubija... znamo, o znamo
    Znamo da alkohol škodi,
    No rakije, rakije, rakije amo
    Jer utjehe nema u vodi.

    Sad je ljeto... veliko, zlatno.
    Odoše bogataši iz grada
    Da traže odmora po svijetu,
    Al mi smo tu, roblje rada.

    I naše oči dalje gasnu,
    I znoje se u radu dlanovi;
    Umjesto nas putovahu svijetom
    Naši stanovi.

    Nedjelja. Tužno. Znamo, o znamo,
    Znamo da alkohol škodi,
    No rakije, rakije, rakije amo,
    Jer utjehe nema u vodi.

    Dobriša Cesarić

  4. #4
    tonka
    Gost

    Normalno Odgovor: Dobriša Cesarić

    Pjesma o kurtizani

    U trošnom ruhu prošlih dana,
    Sa kosom ispod boje sijedom,
    Anita, stara kurtizana,
    Prešavši raskoš ide bijedom.

    Ti, što si mladost proživjela noću,
    U zagrljajima bez broja,
    Ritnuta si u samoću,
    Između četir' zida svoja.

    Prestaše davno šetnje u krznu,
    I nikoga nema da te još voli,
    Ali na rukama, koje ti mrznu,
    Bilo je usta kao na štoli.

    No dobar san ti katkad vrati
    Blistave zube u te prazne desni,
    Kosu ti mladošću pozlati,
    Starački korak pretvori u plesni.

    U zagrljaju nekom starom
    Oživljuju ti trome grudi,
    I, ražareno novim žarom,
    Propalo srce opet bludi.

    Al sutra ti je teže zurit
    U prošlost, tvoje carstvo sjena;
    O, kako se je teško zgurit
    Na prijestolju od uspomena!

  5. #5
    Estella's Avatar
    Član od
    Sep 2010
    Postova
    24
    Zahvala
    2
    3 x hvala u 3 postova

    Normalno Odgovor: Dobriša Cesarić

    Jedne noći

    Te noći pisah sjedeć posve mirno,
    Da ne bih majci u susjednoj sobi
    Škripanjem stolca u san dirno.

    A kad mi koja ustrebala knjiga,
    Sasvim sam tiho išao po sagu.
    U svakoj kretnji bila mi je briga
    Da staričicu ne probudim dragu.

    I noć je tekla spokojna i nijema.
    A tad se sjetih da je više nema

  6. #6
    Estella's Avatar
    Član od
    Sep 2010
    Postova
    24
    Zahvala
    2
    3 x hvala u 3 postova

    Normalno Odgovor: Dobriša Cesarić

    Bez oproštaja

    Ne, ja se nisam oprostio s njom
    kad nestade na svoju stranu.
    Sam slusah svojih nada lom
    U jednom zabacenom restoranu.

    Kako je bilo? Nije tesko reci!
    U zamoru oglasila se trublja,
    I vlak je krenuo obicno i lijeno,
    Sa svime sto jos ljubljah.

    Da l` misljase da u tom gradu
    Ostavlja dusu njome bonu?
    Da l` iskahu me njene oci
    Pogledom ceznje po peronu?

    Daleko negdje juri sada vlak,
    Al sto to moje srce kuca jace?
    Nije l` to mozda nada, tajni znak,
    Da neko u daljini place?

    Ah kakav plac! Uobrazenje, san!
    Ta njene ceznje davno sve su
    Vec ugasene. Ti si malko pjan,
    A stvari jesu - kakve jesu.

    Mozda zape koji svijetli tren
    Na svome letu u njezinoj dusi;
    A i taj spomen past ce kao list
    Minulog ljeta, sto se susi.

  7. Estella, hvala na tvom postu od seljaka:

    jelena1997 (23.10.12)

Tags for this Thread

Bookmarks

Bookmarks

Pravila Postanja

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •