"Ne treba vjerovati ljudima s kojima smo se tek sprijateljili, a koji govore da smo im draži od njihovih starih prijatelja; tako će se ponašati i s nama kada steknu nove prijatelje."
Ezop
"Ne treba vjerovati ljudima s kojima smo se tek sprijateljili, a koji govore da smo im draži od njihovih starih prijatelja; tako će se ponašati i s nama kada steknu nove prijatelje."
Ezop
Gdje raste nada procvjetaju čuda!
NIKITA_ST (02.03.14)
- - -malo kasnije:- - -
![]()
Budite ono sto jeste, svijet obožava originale.
Ingrid Bergman
Adio selo.Živi i zdravi bili.
Održavaj sebe
humorom i skladom
i na kraju
ako je neophodno
uloži i cijelog sebe u tu borbu,
bez obzira na izglede,
bez obzira na
cijenu.
Samo ti možeš da spasiš sebe.
Učini to! Učini!
Bukovski
Adio selo.Živi i zdravi bili.
lejla (04.03.14)
" Ljubav je prilično neuvjerljiva. Možda ona postoji u životu, ali nije tako česta. Zato je treba itekako dokazivati..... " Meša Selimović..
Itekako dokazivati,,,jer onaj koji je iskreno voljen,ne može vjerovati da je baš on ili ona...miljenik neba
Meni je jednom rečeno da nisam normalna koliko sam normalna u ovom svijetu nenormale,pa djelujem nenormalno normalna....a nedavno mi je rečeno da neko od gore brine o meni.Mora da je tako,jer preživit sa osmijehom u ovom ludilu i borbi i uz to imat pravu ljubav,koja nije česta u životu.... Neke stvari su stvarno neprocijenjive. Neki ljudi šta nam uđu u život,su dar od neba. Prošvercani u ovaj pakao,kroz sitne pukotine izazvane vječitom vatrom devetog kruga.Toliko paklenog žara mora izgoriti bar jedan od zidova...barem mali djelić,,,kroz koji zatreperi "čisti zrak",olakšanje ko Bogom dano...i odahne čovjek na tren,osjeti da nije sam u paklu .Oči zaiskre...proplaču od sreće,srce se rastopi od miline...i sva ta voda iz očiju naših,plazma i krv iz srca,tolikom silinom poteku, da ugase paklene vatre...i ostane čovjek gledajući u tu pukotinu,sa nadom i žarom iznutra. Goreći ponovo,,,al svojom voljom,,,svrhovito i sretno !
Niki
Adio selo.Živi i zdravi bili.
Tuga je ljubav pretvorena u vječno nedostajanje.
- Rosamund Lupton
- - -malo kasnije:- - -
“The tongue may hide the truth but the eyes—never!”
Mikhail Bulgakov, Master and Margarita
- - -malo kasnije:- - -
Mi smo se sreli
Mi smo se sreli na zvijezdi
što se zove Zemlja.
Naš put kroz vrijeme u ovaj čas
(čas svijetli kao cilj)
stoji za nama dalek,
gotovo beskrajan,
da smo već zaboravili
naš početak odakle smo pošli.
Sada stoji ruka u ruci,
pogled u pogledu.
Kroz naše ruke
i kroz naše poglede
zagrlile su se naše duše.
O kad se opet rastanemo
i pođemo na naše tamne putove
kroz beskraj,
na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
I hoće li pri novom susretu
opet naše duše zadrhtati
u tamnom sjećanju
da bijasmo nekada ljudi
koji su se ljubili
na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?
A.B. Šimić
- - -malo kasnije:- - -
"When you dance with the devil, you wait for the song to stop."
- - -malo kasnije:- - -
"Kad ispustite čašu ili tanjur na tlo, začuje se glasan zvuk. Kad se razbije prozor, pukne noga stola ili kad slika padne sa zida, začuje se buka. Ali kad pukne srce, nastane tišina. Pomislili biste da će nešto tako važno napraviti najveću buku na cijelome svijetu ili da će se začuti neka vrsta ceremonijalnog zvuka poput udarca činele ili zvuka zvona. Ali ne, čuje se samo muk i gotovo poželite začuti neku buku koja bi skrenula pozornost s boli." Cecilia Ahern
- - -malo kasnije:- - -
“Sva ljubav na svijetu čezne da progovori, samo se ne usuđuje, jer je strašljiva! To je tragedija svijeta.”
George Bernard Shaw
- - -malo kasnije:- - -
Poslala sam ti poziv.
Poruku koju je vatra življenja ispisala na mom dlanu.
Nemoj skočiti na noge i povikati: „Da, to je ono što želim!
Učinimo to!“
Samo tiho ustani i pleši sa mnom.
Pokaži mi kako slijediš svoje najdublje želje,
Spiralno se spuštajući u bol unutar bola,
A ja ću ti pokazati kako posežem unutra i otvaram se
prema van
kako bih osjetila poljubac Misterija, slatke usne na mojima,
svakoga dana.
Nemoj mi reći da želiš držati cijeli svijet u svome srcu.
Pokaži mi kako se odvraćaš od okrivljavanja drugoga,
a da ne napuštaš samoga sebe kada si povrijeđen i bojiš se
biti nevoljen.
Ispričaj mi priču o tome tko si
i saznaj tko sam ja u pričama koje živim.
I zajedno ćemo se sjetiti da svatko od nas uvijek ima
mogućnost izbora.
Nemoj mi reći kako će divne stvari biti... jednoga dana.
Pokaži mi da možeš riskirati da budeš potpuno u miru,
uistinu pomiren sa stvarima kakve su upravo sada u ovom trenutku,
i opet u sljedećem i sljedećem i sljedećem...
Čula sam dovoljno ratničkih priča o junačkim pothvatima.
Reci mi kako se raspadneš kad udariš o zid,
naletiš na prepreku koju ne možeš prijeći snagom vlastite volje.
Što te nosi na drugu stranu zida,
prema krhkoj ljepoti tvoje vlastite čovječnosti?
I nakon što smo jedno drugome pokazali kako smo postavili i održali jasne,
zdrave granice koje su nam pomogle da živimo jedno pored drugoga,
riskirajmo prisjetivši se da nikad nismo prestali tiho voljeti
one koje smo nekad voljeli glasno.
Povedi me na mjesta na zemlji koja te podučavaju kako
plesati,
na mjesta na kojima možeš riskirati da dopustiš svijetu da ti slomi srce,
a ja ću te povesti na mjesta na kojima mi zemlja pod stopalima
i zvijezde iznad mene uvijek iznova zacijeljuju srce.
Pokaži mi kako se brineš za posao,
a da te on ne određuje.
Kada su djeca nahranjena,
ali još uvijek glasovi unutar
i oko nas
viču da želje duše imaju previsoku cijenu,
podsjetimo jedno drugo da to nikada nema veze s novcem.
Pokaži mi kako svome narodu i svijetu
daješ priče i pjesme koje želiš da djeca naše zemlje zapamte,
a ja ću tebi pokazati kako se trudim,
ne da promijenim svijet,
nego da ga volim.
Sjedni pored mene u dugim trenutcima zajedničke osame,
znajući našu apsolutnu osamu
kao i našu neosporivu pripadnost.
Pleši sa mnom u tišini i zvuku malih dnevnih riječi,
ne zamjerajući mi ni jedno na kraju dana.
I kad zvuk svih svečanih očitovanja naših najiskrenijih namjera
odumre na vjetru,
pleši sa mnom u beskrajnoj stanici
prije sljedećeg velikog udaha,
daha koji nas sve udahnjuje u postojanje,
ne ispunjavajući prazninu izvana i iznutra.
Oriah Mountain Dreamer
Nikad nisam znala da izaberem prave cipele i pravog muškarca! Oboje su na izgled izgledali savršeno, baš za mene... A onda svaka cipela me žuljala, a muškarac povrijedio...
Imam ja svoje trikove. Visoke štikle da budem iznad svih problema. Crveni lak za sreću. I osmijeh za tuđe poglede. Pa u novi dan u nove pobjede.
- - -malo kasnije:- - -
Između lijevo i desno, ako ja biram desno, onda je lijevo zasigurno pravi put!
Svi smo mi jednom bili na istom
Al zivot je tocak pokrenuo
nekom sa slavom i lovora listom
a neko je tiho venuo
nekome je cetkicom dodao krunu
nekom u casu do vrha punu
seretski kradom dospe jos kap
Pitam se cesto gdje sam u stvari
tko to povlaci sudbine nit..
cijom se igrom radja i stari
ostaje na dnu..postaje mit
Pomislim nekad da sam na vrhu
podamnom gledam ambisa mrak
a onda bacim pogled ka nebu
o kako sam mali i kad sam jak
Svi smo mi jednom bili na istom
al zivot je tocak pokrenuo
n,a
bolje biti pijan nego star....
"Nisam ja ni dobra ni loša, ja sam nešto "između". Nekima trn u oku, a nekima otkucaj srca. A sve u svemu-sama sebi sam "taman"!"
"Ma ti si baš krojen za mene! Imaš točnu širinu srca, pravi uzorak osmjeha i dubinu zagrljaja. Jest' da sam te tražila dugo, ali napokon uživam u unikatu."
Adio selo.Živi i zdravi bili.
"Ako već toliko volimo život ... potrudimo se da nam bude bolji i raznovrsniji.
Učinimo ono što se od nas može očekivati, a to je da ga obojimo toplom bojom ljubavi ..."
Željko Krznarić
Gdje raste nada procvjetaju čuda!
Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je kako ne bi boljela. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se miješaju utvare i život, pa nema ni čistog sjećanja ni čistog života.
Meša Selimović
Adio selo.Živi i zdravi bili.
Adio selo.Živi i zdravi bili.
Lako ću vam se svidjeti jer dođem kao osvježenje nakon svih žena koje šute, prave se fine i govore po potrebi, i to samo ono što želite čuti.
I da, sa mnom nikad nije dosadno.
Adio selo.Živi i zdravi bili.
Evo jedna brzinska Nikitina,u dahu,od srca,iz trena.
Sve ono sjajno,šta ne hrđa,prati nas kroz život.
Palo mi na pamet sada..od biserja do željeza.
Kad čovjek se rodi,bisernom čistoćom i majka i dijete plače.
I poneki otac.
Dok odrastamo,nečije smo zlato,
čisto i blistavo kao duša dječija.
Neprocjenjivo zlato.
U ranoj mladosti se brusimo,polako,kao dijamant.
Ovisi o okolini i ljubavi kako ćemo biti izbrušeni.
Karati i kvaliteta nam ovisi o drugima.Tužno,al neminovno.
Tako izbrušeni polako se pretvaramo u nešto drugo,više ili manje sjajno.
Opet ovisimo o ljubavi...ona nas formira.
Niko ne može ostati najčistiji dijamant,to zaboravite!
Smatrati se time je kao da ste samo sebi važni i jedini.
Pretvoriti se u srebro,svijetliti sjajem koji je dovoljno plemenit,
prekrasan je cilj! Ne previše,a opet predivno bijelo i sasvim dovoljno za sjati.
Neki se odmaknu i postanu sunce...nečije.
Tu nema karata,nema cijene prodajne,nema "dobar dan,založio bi"...
Sunca koja su nekome sunce,ta sunca sjaju i noću!
Nezamjenjiva,najsjajnija i životom branjena,kao pečatom na duši dirnuta !
Adio selo.Živi i zdravi bili.
Pčelicaa (29.03.14)
"Za čovjekovo je zdravlje najopasnija ogorčenost, kriticizam i grižnja savjesti.Opraštanje svojih i tuđih grešaka put je u ozdravljenje, čak i u slučaju bolesti."
Adio selo.Živi i zdravi bili.
Adio selo.Živi i zdravi bili.
Adio selo.Živi i zdravi bili.
Bookmarks