Vaša poezija - podijelite s nama

[Anabela]

Oda Hercegovki

pišem ,brišem...Nikako da znam
da li od dvi kune više da joj dam
Rekla mi je poso obaviti neki
al je malo usporila jer ju šnjofa Bleky

Zovem dva-tri dana,niko da se javi
dat ću i tri kune,poso nije mali
Ona opet nikako da odgovor da
ja joj više od toga neću da dam

Sad me Bleky zove kaže da ih smetam
dok se oni šnjofaju da im kera šetam
a ja kera neču.ker ima zube
a i taj njihov čujem papa ljude


Opa,cupa...Hercegovka svira
dok joj Bleky spavačicu bira
Ona samo ramenima sleže
dok joj štrample niz nogare bježe

[BlackoutLady]

XXX
Šećem sama ulicama pustim,
tek pokoji list dodiruje tlo
i poneki pas,isto usamljen,
prolazi kraj mene,ne,ne diže
pogled,nastavlja svojim putem...
Putem samoće...
Djeca prolaze kraj mene,zaigrana,
vesela,sretna....U svom svijetu,
oni ni ne slute moju bol...
Moju tugu,moj jad,moju nemoć...
Ili strah?
Malena dječja ruka ovlaš prođe preko moje,
zadrhti.
Podsjeća na moj život,na moju
malu,slatki,jedinu ljubav.
Moji sin..moje dijete..moja radost.
Ne prihvaćam takvu nepravdu,no strah,
ljubavi moja, je jači od mene.
Strah zbog tebe.Jer volim te.
Dan za danom prolaze,bez tebe...
Jedino sjećanje,osmijeh tvoj anđeoski,
tvoji predivni pogledi,tvoj neutješni
plač...
Plačem i ja,jer još jedan dan
prolazi u samoći..

[BlackoutLady]

XXX

Samoća prelazi u rutinu.U glavi mi se misli
roje,glasovi govore..A ja šutim.
Šutim jer ne mogu da izreknem i jednu riječ.
U meni pomanhitali osjećaji tvore
kaos.Ne znam što da radim,šta da govorim.
Izgubljena sam...poput izgubljenog blaga
na dnu oceana prekrivenog algama i morskim travama.
No na meni nema ni trava ni alga,
mene prekriva bol,obavijena gorkom tugom-tonem.
Na dno oceana.
Ocean mojih suza,slanih kao i more.
Tonem,umor mi zahvaća tijelo i um...
Zadnji atomi energije pretvaraju se u snagu...
Snaga koja mi je potrebna da preživim,
da isplivam,da se vratim na površinu
i duboko udahnem,punim plućima
i nastavim....ŽIVOT.
Život koji je potonuo sa mnom,život
koji je uvijek bio uz mene,u dobru i u zlu.
Zlo je tu,ali ja ga ne dam,život
je moj i jači je od zla.
Moj život je moja ljubav.
Jer ljubav je život.
Ne daj se ljubavi,ne daj se živote,
jer ti si sve što mi ostaje!

[BlackoutLady]

xxx

Tiha ljetna noć je,a ja sama šećem
pustim šumskim putevima.
Ljetna noć je,a u meni zima,
hladnoća,u grudima me steže.
Moji koraci sve su sporiji
jer bol u grudima postaje sve jača.
Suza iz oka se spušta preko mog
obraza i zastaje...
Moje srce polako kuca,sve tiše
i sporije...zastaje..
Pred očima cijeli život mi prođe,
sve moje ljubavi,tuge,nade i snovi.
Oči se sklapaju,suza više nema,
samo ona što je ostala,zaleđena
na mom obrazu...
Ležim na zemlji,oko mene samo tama,
srce se bori,ali neće,
jer zbog čega će
ako umirem sama...

[euridika]

DIJETE U MENI

Odrasla sam
Promijenila se
Drugačije gledam
Na život
Na ljude
Drugačije sudim
Drugačije mi sude
Ništa nije isto
Dok dijete u meni spava
A glava
Više nije moja
Ona stara
Uzavrela života puna
Tek razum u njoj živi
I ničem se više ne divi
Bez objašnjenja jasna.
Sve kristalno čisto
Molim
Sve razumom shvaćam
Golim
Začini mašte – na stranu
Poimanje želim stvarno
Života
Prirode
Ljudi
A kad se u meni probudi dijete
Neka mi ono sudi .

[euridika]

Minule želje mi ne daju mira
Vladaju snovima
Prostranim
Pričaju o onom što je moglo biti
A desilo se nije
Nude opsjene
Mogućeg života
Nema znaka jednakosti
Između mogućnosti i ostvarenja .

[Anabela]

Đe ste cure sa mature

evo cugam crno vino
i ubijam tugu Deenom
maca kaže on je fora
a ja glavu ne dižem iz lavora

opila se stoti put
jednjak mi je jako žut
a i "Mićo"bi mi bio krut
da sam muško i pila bih Brut

žvačem žvaku,drmam dude
men sve smiješno sveziglede Bude
dok ja pišam stoječki noge mi se kvase
bit će da mi je babo ipak crne rase

đe ste cure sa mature
ja u Bačkoj motam kure
loše živim,puno serem
mnogo pijem pa gluposti meljem

[win2day]

....Jeli bit svega ono cemu se nadam kad imam mozda krivi izvor nadanja?Ceznja.Zelja.Sve su to cinjenice koje su mi poticaj da krenem dalje.Kako dugo?Tako dok ne dodje i njihovo svanuce a tada se gasim poput svijece na rodendanskoj torti jednog djeteta koji puse tu svijecu naivno se nadajuci ispunjenju zelja.Jesam li ja jos uvijek tako naivna ili previse dajem sebe,tebi koji to mozda ni ne zasluzujes?!Time ne zelim uzvisiti ni sebe ni svoje navike.Nisam savrsena a ne zelim ni biti jer se vec sada ionako gubim u tvojoj prisutnosti koja je tako cudna,nedorecena,tipicna i privremena.Smatras me svojom lutkom od porculana a kad se razbijem stjecajem okolnosti,iz krhotina cu razbiti tebe,uzeti sve sto mi pripada i nestati u tvom stilu.Vratit ces se ponovo,no necu vise imati vremena za tvoje namjere.
Sad cu vec naivno voljeti drugoga bas kao sto sam i tebe,i onog prije tebe,i bas kao sto cu i onog poslje njega......


Zasto me mjeris vagom svojih iskustava,i to na miligrame,a meni bi trebao biti dovoljan samo instinkt?!Zasto trazis od mene da budem ono sto bi i ti trebao bit,i a nisi?
Tvoja je logika apsurdna i egoisticna....This is the end......

[R@ne]

Evo par mojih pjesama nadam se da ce vam se svidati i da cete i vi napisati koju svoju !!!

JA TE VOLIM !!!

Ja te volim, ali ne onako
kako pise u knjigama, niti
onako kao što je u filmu.

Ja te ne volim ljubavlju
pjesnika ili sanjara...

Niti te volim onako kako
nas uče voljeti.

Ja te ne volim po formulama
napuštenih ili riječima iskusnih...

Ja te volim onako... Ma znaš...
Ja te NAPROSTO VOLIM !!!

-------------------------------------------------------------------------------------------------
TUGA !!!

Sve je istina
što uporno sam poricao
Ipak je istina
sve što želio sam da nebude.

Suze mi se oči, više nema smisla
ne vidim pisati,
Niti jedan stih, niti jedna strofa
neće to promjeniti, izbrisati...

Najgore je što sam znao,
ali zaključano u meni je ležalo
Svu ljubav koju sam imao sam joj dao
Iz tamnice, sve me vise stezalo.

Njegov pozdrav koji stvara
tisuću emocija, miljardu razloga
potvrdio je što me razara...
I odvaja od njenog lica, od njenog srca
samo se prepuštam svojoj tuzi
On je njezin, ja sam joj samo DRUGI !!!

-------------------------------------------------------------------------------------------------

MI SMO LJUDI POPUT MORSKE PJENE,
TUČEMO SVOM SNAGOM U STIJENE
DA VIDIMO TKO ČE BITI JAČI,
TKO ČE IMATI SVE ŠTO MOŽE POŽELJET,
A ONDA OTVORIM OČI I POGLEDAM
U NEBO I SHVATIM KOLIKO SMO
ZAPRAVO MALI, A KAKO VELIKE
ŽELJE IMAMO. PA ZATO ĆU OSTATI
NA TOME DA SAM NAJVEĆI SRETNIK
JER SVE ŠTO ŽELIM DA IMAM
JE ZAPRAVO CIJELO VRIJEME
KRAJ MENE : TI !!!

[danijelius]

Želim ti reci tako mnogo toga,al ne mogu.
Nešto mi ne da...Steže,guši,davi...
Baš svaki put kad si blizu.

Možda je tako i bolje.
Možda bih rekla nešto što ne bi shvatio.

Rekla bih npr.Volim te!Trebam te!Želim te!...
Rekla bih ti još i koliko mi fali tvoja blizina kad nisi pored mene,tvoja toplina...
Koliko mi je ponekad potrebno samo da osjetim tvoj dah na svom vratu,dodir tvojih ruku...
Rekla bih ti koliko me sve to zaboli ponekad...
A rekla bih ti i da me najviše zaboli kad osjetim tvoj bol,tvoju dobrotu,tvoju čežnju...
I znam pogriješila bih! Zato neću ništa reći.

I ovako nam je dobro,jer mi se razumijemo bez i jedne rjeći!

Sve ono što je bitno naslutili smo već davno.

I ti to znaš,Anđele moj...

[NIKITA_ST]

MOJ PLAMEN


U pustoši duše svoje
pronađoh jedan sitni plamen,
što tinja u tami
i k sebi me zove,
ko nagovještaj nečeg
ko znamen.


Preslaba da ga raspirim,
prejaka da odem,
sa željom da olakša mi bol,
priđem ko leptirica
začarana,sretna,
a on mi stavi na ranu sol.


Al sad ne tinja,
već bukti zlatom u duši
i svijetli u meni,
ko dragocijena škrinja,
blagom opčinjenoj ženi.


Pa ako se i ugasi,
zaboravit me neće
i kada zaplamti drugoj ženi,
jer ga moja ljubav krasi,
a njegova toplina je ostala u meni.

[NIKITA_ST]

SKINITE MOJU MASKU


Ja sam lutajuća duša,
jedna od onih što davati zna
u želji da život punim ustima kuša,
prokleta je za vremena sva.


Dok ponekad,naizgled,u prazno zjapim,
željna snage i ljubavi,nečije,...tvoje,
u duši klečim,plačem,vapim,
dok pokazujem ti kameno lice svoje.


Pomozite mi,oslobodite...
ovaj strah što obuze me svu,
uzmite me za ruku,pa me vodite,
ništa nemam,samo dušu,
poklanjam vam nju.

[NIKITA_ST]

TI


Moje je svitanje,moj suton,
moj život,moja smrt
i ako pronađem izvor mladosti,
to če biti moje prokletstvo.


Moja su sječanja,moja kazna,
sve uspomene na tebe,moja pokora
i kada bih se mogla roditi ponovo,
izabrala bi da budem TI.


Ušla bi u tvoje svitanje,
tvoj život,sječanja i uspomene,
to bi bio moj izvor mladosti
i tek tada bi to bila JA.

[NIKITA_ST]

TVOJA SAM SJENA

Uvijek si samnom,
al već te dugo nemam,
tebe ni ljubavi tvoje.


Nestala je nježnost
i toplina u oku,
ne osječaš moj pogled,
ni ljubav pravu,duboku.


Postala sam samo sjena
što za tobom se vuče,
kao bijela morska pjena,
nad valima što huče.

Bože dragi,što sam ti skrivila,
pusti opet sunce na me,
rasprši ova nebeska sivila,
da opet lijepi dan mi svane.

[Bruna02]

STVORENA ZA TEBE
Ljubavi,
davno sam naučila da su ljudi stvoreni da vole,
a ne da pate i da mole...
Ja sam stvorena da volim tebe
i da ti poklonim cijelu sebe...
Želim znati voliš li i ti mene,
želim znati da naša ljubav nije šala,
da sam za tebe nešto više,
a ne samo simpatična mala...

[Deneris]

Upoznali smo se u sumrak.
Rastali u svitanje.
Tek sam,sa tim prvim suncevim zracima
shvatila koliko su mi poznate te oci tvoje.

Prepoznala sam u njima nesto svoje
neki skriveni zracak pogleda.
Malo straha,malo sumnje,
malo nesigurnosti...malo topline.

I osetim te na svojim grudima kad-tad
to nezno uvijanje i meke dodire.
Otkucaj srca tvog,zuji mi jos u usima
i mirise more,sa pogleda u tvojim ocima.

[Deneris]

Sve Tvoje

Zatvorim se u sebe
i očekujem tišinu...
Zatvaram se u sebe
a samo upadam u dubinu...
Tvojih reči,Tvojih pogleda
Tvojih uzdaha..Tvojih nemira.
Zatvorim li se u sebe,
ja se ustvari zatvaram u tebe..

Ostajem tu u samoj sebi,Tvoj rob postajem.
Robinja osudjena na sve Tvoje.
Umesto mira stižu nemiri.
Umesto tišine-vreli uzdasi,
ponovo...Tvoji,i sve Tvoje odjednom,
postaje moje,...ali u meni samoj.

...u samoj meni očaj je samo...
da ponovo me tera da slamam.
I nezadovoljstvo raste.
I buka,teškoća...
Želeti,ali ne znati...šta...

Odupirem se,borim sa sobom...
Zatvorim li se povratka nema
Tišinu svoju neću tako naći nikada...
...a ipak...

....Trebam te,trebam do neba,
a u meni si već,i sve Tvoje...
....Borim se da mi pomogne,da jačinu.
Zatvorim li se ponovo u sebe
upašću u najgoru dubinu...

[R@ne]

ZAŠTO JE NE VOLIM ???

Zašto ju više ne volim
Njene oči, njenu kosu
Slatki osmijeh i slatke riječi
Nježnost njezinu i svilene poljupce
Njezin dah dok ljubi mi lice
Šaptanja na krevetu
Dodiri zažmirenih očiju.
Njene riječi : VOLIM TE,
Samo prostruje i ne odazivaju se
Ne ostaju da traže odgovor,
Ne zaustavljaju se i ne bude mi srce
Već moj pogled, blijed, odmaknut
Govori sve, ona zna, ali strah me
Reći to na glas, zašto ju ne volim,
A dao sam jos i srce i dušu
I mozak i riječi, i život i smrt
Sve prohujalo je kroz otrovne žile
I putuje daleko od moje oholosti
Molim te Bože, vrati mi ljubav, vrati mi ...
Želim je voljeti, osjećat joj srce dok
Kuca uz moje, pratiti joj usne dok me ljubi
Udisati njezin zrak, spavati na njenoj kosi
Grijati se njezinom toplinom,
Ali otišlo je sve, daleko, daleko, nepovratno
Izgubljeno zauvijek, još samo tijelo je
Ostalo zarobljeno u potoku strasti ....

[R@ne]

ŽELIM TE SANJATI !!!

Želim te snjati, želim sanjati tvoje dodire,
poljupce, uzdahe i riječi. Tvoju kosu,
tvoje oči, tvoj osmijeh, tvoj parfem,
sve tvoje želim da bude moje, želim
biti jedno s tobom, jedno tijelo, jedna
duša, jedno srce.

Volim kad me pogledaš i namiješ se, i tako
si slatka, i najlijepše je, gledati te
neprestano, gledati te u oči, u pogled
koji mi prodire u dušu, koji mi trga srce,
koji mi razara misli i ponavlja riječi, riječi
koje onda stalno kruže u meni, i nikada ne
prestaju : Volim te, Volim te...

Prolaziš mi žilama i ulaziš u ruke koje te
diraju, ulaziš u usne koje te ljube, ulaziš u
srce koje osjetiš kako kuca, ispunjen tobom,
ispunjen tvojom ljubavlju ne želim ozići, ne
želim da mi bude hladno, ne želim da se
pomakne kazaljka na satu, želim da taj
trenutak traje vječno, neprekidno, taj trenutak
koji gori i divlja u meni, koji čini sve drugo
nevažnim, nebitnim, koji čini sve drugo
i ne želi stati i otići jer ti si centar njegovih
želja, njegove mašte, njegovih snova i
njegovih nadanja ...

[R@ne]

MOŽDA JEDNOM

Možda ćeš ipak saznati jednom
zašto sam tiho plako bez rijeći
i zašto ti uvijek želim samo sreću.
Možda ćeš jednom u očima mojim
spoznati bol i iskrenu tugu,
umislit ćeš da je to zato što
ti voliš drugog.

Ali vjeruj draga ljubav će bosti
i kad budeš na vrhuncu starosti
gledat ćeš njega, a vidjet ćeš mene,
a kad budeš na vrhuncu moći
drhtat ćeš kao cvijet pored vječne
stijene, sklopit ćeš oči i vidjeti MENE...

( "...Možda če te sječanje na mene boljeti, ali
ni jedan te kao ja neće voljeti..." )