Vaša poezija - podijelite s nama

[draganjankovic]

Noć sa prijateljem

Kad sam sahranjivao prijatelja svog
bijah sam.
Bez grobara,
po njegovoj želji.

Donio sam ga
na rukama
smijući se,
obučen u bijelo.

Na odlasku njegovom
vrištao je grom,
plakao munjom,
daljinom nestajao.

Moj prijatelj volio je kišu
njeno rominjanje
sitne kapi
i veselu igru.

Kad sam sahranjivao prijatelja svog
bijah sam.
Bez grobara,
jedini čovjek te noći.

©Dragan Jankovic

Ostale pjesme na:
http://www.facebook.com/draganjankovicpoezija

[vedranaimarin]

Esther



govoriš mi draga Esther
kako je sve u prirodi podložno promjenama
i da se i ti mijenjaš , da si onu staru
pohotnu i ludu ništariju
zatvorila duboko u sebi
i kako ti je iskreno žao zbog svega
i da ti falim
no znam mila moja da taj što ti fali
više ne stanuje na ovoj adresi
pijana i upišana odvedoše ga
u luđačku košulju povezana
dva ogromna crna anđela

dok su me nosili
prštala je uokolo crvena pjena
sa mojih izgriženih crveno-plavih usana
onako lud , vrištao sam tvoje ime
i zazivao te esther
dok si nekome drugome
pokazivala u svom malom brlogu što sve može
smisliti tvoja bolesna mašta

još uvijek kao podsjetnik
tvojih bolesnih eksperimenata
imam nekoliko još ne zaraslih
rana na leđima
od ogromnih udica koje si
vezala čeličnim sajlicama
na plafon svoje spavače sobe
bio sam tvoja živa ljuljačka
kako smo u nedogled vozili
žutim i bijelim lajnama
uredno poredanim na
tvome staklenom stolu
lizala si i razmazivala
kapljice moje krvi
što su kapale po tebi
i po bijelim
satenskim plahtama
tvog malog privatnog
seks igrališta
samo Bog zna
hoću li ikad više biti normalan
poslije svega tog
još se noću znam buditi
okupan hladnim znojem
buljeći u mrak
i vrišteći tvoje ime

gorjet ćeš u paklu zauvijek
a ja ću ti doći praviti društvo
volio bih vidjeti tu prekrasnu
glavicu kako izviruje
iz lonca kipućeg ulja
i slušati tvoje vrištanje
i zapomaganje
kao što si ti toliko puta
slušala moje
vidiš li koliko si me
uspjela promijeniti
postao sam kao i ti
vražji sluga
kakav smo mi divan par
luđak i kurva
i što mi na kraju preostaje
nego ti priznati
ipak nedostaješ mi
ESTHER

[vedranaimarin]

Esther II

najdraža moja esther
želio bih no ne mogu
i ne znam više
kako nam pomoći
pa mi smo i tako
dva leša
dva hodajuća mrtvaca
bez trunke duše i srca

sjećam se još
kako smo vrišteći
dugo i glasno umirali
pod kotačima vlaka
što me je tog vrućeg popodneva
vozio nazad u ovu samotnu jazbinu
punu mojih porušenih snova
daleko od tebe
i tvojih lažnih zagrljaja

shvatio sam najdraža moja
da ustvari nikad nećeš biti moja
jer nisam ti imao što dati
osim svoga srca
a i sama si rekla
da se od same ljubavi
ne može živjeti

[vedranaimarin]

Gripa



Ne preostaje mi
ništa drugo nego
Leći u krevet
Umotat se u deke
I isključiti telefon

Probat ću te
Ovih dana preležati
Kao gripu
U mraku sobe
Sa puno vrućeg čaja
I nekoliko aspirina
Iznojit ću i posljednju
Tvoju Kapljicu
Iz ovog napaćenog tijela
Što te još toliko voli

[vedranaimarin]

romantični klošari



zaspao sam
glava mi je pala
na stol
čaša je prazna
kao i tvoje srce
više me ne boli
samoća
vrtjele su mi se u glavi
neke nove planete
umirale su mi pred očima
eksplodirale u beskraju
kao šareni baloni

izmjenjuju se slike
slajdovi
golih djevojaka
imale su zmijske glave
i tvoje oči
ti mi prilaziš
sa katanom u ruci
i zarivaš mi je u grudi
šikljaju potoci šampanjca
slavim
ne možeš mi ništa
mene se ne može ubiti
hladnim čelikom
ja sam kao i ti
romantični klošar
mi umiremo
od nedostatka ljubavi
-trebala bi to znati

[vedranaimarin]

neposlušne riječi

otvorio sam jutros ,
teku punu starih pjesama.
pobjegoše mi iz nje
riječi i stihovi
koje sam jednom napisao za te
rastrčaše se po bijelu papiru
i napisahu sami pjesmu za tebe.
krišku sunca sam uzeo
i kao gumicom stao ih brisati
sve osim dvije neizbrisive
- volim te

[vedranaimarin]

vuk samotnjak


ne znaš ti
što znači biti sam
kako grozno vonja samoća
kako boli prazna soba
nezagrijan krevet
i jedan jastuk suvišan,
tek beskorisna
dekoracija.
i tepisi su tužni
bez zaljubljenih tragova
cvijeće u vazi na stolu
čekanju se pridružilo
hočeš li doći
prije no što uvene

stisla zima
posipala snijegom
šume i dolove
ko kolače
sitnim šećerom
u daljini ,na proplanku
zavija vuk
-samotjak

čuješ li ga ?

možda....

ikada...

ili

nikada

[vedranaimarin]

noćas

mogao sam noćas
dati komadić srca
za toplinu njenih bokova
tek neki nježan stih
u zamjenu za toplinu
njenog zagrljaja.
molila me
da joj napišem nešto nježno,
kako je krasna i mila
da je volim
da sam samo njen.
no nisam htio lagati
i nju i sebe
jer ja sam svu ljubav
već poklonio tebi
i svi moji stihovi me odaju
jer ti si u svakom od njih

pustih je nek ode
pijanim ,mokrim ulicama
nek joj kiša
ispere tugu s lica
i njegove tragove
iz njene duše
nek sama gužva plahte
svojih bolnih siječanja
u postelji
neostvarenih snova

[vedranaimarin]

posljednja za tebe

tebi dugujem sve

ovo što jesam

i što ću biti

sve osmjehe i sve suze

svu radost i svu bol

što poklanjam svijetu

strpljivo si me držala

za obje ruke

sve dok nisam

sam prohodao

smješkaš se gledajući

kako mi je korak nesiguran

dok otvaram vrata života

i polako nestajem

u potrazi

za izvorom

postajem nestrpljiv

svrbe me daljine

zovu me putevi

oboje znamo ,

i ti i ja ,da zajedno

nemamo budućnosti.

otvorila si vrata krletke

i puštaš me da odletim.

slušaj posljednju pjesmu

koju pjevam samo

tebi

[vedranaimarin]

vilinska prašina

noćas moram smisliti način

kako da uhvatim vilu zvončicu.

sav očajan ,tražeći način,

pronašao sam objašnjenje

u jednoj staroj knjizi

o dječaku zvanom petar pan

postavit ću joj zasjedu

točno u ponoć,

tamo u Kavkazu

u polumraku ,

za stolom do vrata

da mi ne zbriše

ako primijeti klopku.

istrgnut ču joj torbicu

u kojoj čuva vilinsku prašinu

i otrčati ću

u prvu mračnu ulicu

posut ću se prašinom

i doletjeti ti na prozore

neću te buditi ,

ma samo ću te gledati

kako spavaš-moj anđele

a prije no što odem

na prozoru ću mila

crvenim kreolom nacrtati srce

ono će ti biti znak

da nisi noćas sanjala

kako ti ljubim lice

preko hladnog stakla

[vedranaimarin]

noć

bila je ovo jedna od onih

dugih smrdljivih noći.

izbodena noževima tuge ,

u hropcu je crkavala dugo .

iz utrobe te smrdljive lešine

ispuzao je i ovaj odvratan dan

svjestan sam da te više nemam

nisam te nikada ni imao

ali ti si zato posjedovala mene

no nisi me zapravo htjela imati

gazim rastopljen prljavi snijeg

a osječam bljuzgavicu

u ustima

zašto se smiju

svi ovi pajaci oko mene

drže se za ruke

i bezobrazno se ljube

na mojim tužnim ulicama .

zar nemaju ni malo poštovanja,

zar ne vide u mojim očima

da te danas sahranjujem

[NIKITA_ST]

edit
izbrisano


otišlo osobno,glasovno

[vedranaimarin]

prokletstvo zelenog žada


odavno već
prodao sam dušu
vragu
samo da ti mogu kupiti
taj prokleti prsten od zelenog žada
jer si decidirano
tražila da ti ga kupim

a ja
uvijek ispunjavam
sve tvoje želje i prohtjeve

nina, zar nisi spazila
da više ne plačem
kao prije
da nemam milosti ni prema kome

zar ti nije pomalo čudno
što te odjednom prisiljvam
da me vezuješ žicom
za krevet
da nosiš masku
i udaraš me do iznemoglosti
mokrim
kožnim bičem
posvuda
po mom golom tijelu

na kraju
moram ti priznati
prestao sam i tebe
voljeti
jer zbog tebe Nina
i tog glupog kamena
ja sam postao vražji sluga

i noćas ću te ubiti nina
stavit ću ti taj prokleti kamen u usta
i dok se budeš gušila
polako ću ti derati kožu sa lica
da ni u paklu ne zaludiš nekog
meni sličnog slabića

noćas nina
imaš privilegiju
čamđija će čekati samo na tebe
jer zbog tebe sam postao to što jesam
lutak na napuhavanje
sa srcem
ali
bez duše

[vedranaimarin]

112


cigareta se dimila
u pepeljari
a ti si
ležala
skvrčena
na sred svoje sobe
na jeftinom crvenom tapisonu
činilo se kao
da si mrtva
marija mihajlova

možda bi to bilo i najjednostavnije
za oboje

ali
širom otvorene oči
kojima bi ponekad trepnula
dok si nemoćno
netremice buljila u mene
kao da su htjele reći
još sam tu
nisam još stigla napraviti fotografiju
na koja bi bila
dovoljno zgodna
za predzadnju stranicu večernjaka

mrzim te
ovo siječanjsko popodne
ali tek malenim djelićem srca

a opet svaki djelić tebe
i tvoji osmjesi
i prodorni i bezobrazni pogledi
na ovu našu vagu dodavali su
danima tone i tone sreće

tko zna gdje si trenutno
i odakle me promatraš
skrivena
iza tih predivnih očiju
najnježnije što mogu
izvlačim ti iz vene
to stakleno koplje
ispunjeno tvojim željama
za boljim životom

i danas sam marija mihajlova
opet stigao na vrijeme
a sutra ...

drhte mi ruke
dok zovem
112

[vedranaimarin]

mojoj ...koja mi je sve moje




praporci na sanjkama su zvonili
a konji su bezglavo jurili
sibirskom ravnicom
kao po mekanom
bijelom tepihu
naše gostinske sobe

omatala si ruke oko moga vrata
kao omču
u koju me želiš ponovo uhvatit

i pri tom
si se suludo smijala
gledajući u mene
kroz dno
prazne bocu votke
kao kroz dalekozor
tim čokoladnim očima
za kojima sam još uvijek lud
i zbog kojih ću opet
skončati u
sanatoriju za
neizlječive
ovisnike

odjednom si se nagnula
opet nad mene
ljubeći me
i grizući moje promrzle usne

pa ti si totalno pijana
i
luda...

spoznajem
mada si ti moj put u pakao
jedino s tobom ga želim priječi

daj...
još
jošššš

jedi me
jedi me
jedi me

luđakinjo...
moja

dok si još moja




luđakinjo
moja

[vedranaimarin]

stari pokvareni sat




ubija me jednoličnost
otkucaja
i da budem iskren
ne vjerujem više ni ovom
mom satu
odavno je otkucao sat
kad si se
zadnji puta
smijala
baš tu
na ovoj otrcanoj sofi
i ljubila me
baš kao da me
posljednji put ljubiš
žedna mojih usana

mislim da je pokvaren
(u duši)
ima i dvije godine
da mu nisam mijenjao bateriju
a on uporno ... kuca
ma razbit ću mu staklo
i potrgati kazaljke
ionako ne služi ničemu
osim da me ponekad,
kad ga jednom na dan
pogledam
između pola dva i pola četiri
vrati u ono vrijeme
kad si me bila
žedna

[vedranaimarin]

Home Is Where the Heart Is




Narisat ću ti

ovom mojom kičicom od slova
miris friškog kruha oko pet ujutro
i okus prve jutarnje kave
što sam ti je još usnuloj
svako jutro nosio u krevet
pletenu košaricu
i u njoj srebrni nožić,
maslac
i staklenku đema od dunja


narisat ču ti i
svjetlost mjeseca zaspala u prozor
što gleda iz tvog stana prema jezeru
i tebe
nestvarno lijepu

bayern 3
i prve jutarnje vijesti
stanje na cestama
broj mrtvih u potresom pogođenim područjima italije
kinesko gospodarstvo napokon stagnira
dolar jača prema euru i jenu ...


3/4 sata samo tvog kupatila- (zubići,tuširanje,frizura,lakiranje)
brzinski poljubac na vratima
ti - okrenuta mi već leđima - "vidimo se"
ja - "pazi kako voziš - volim te"
pratim te pogledom
i udišem tvoj miris
do stepenica


narisat ču ti kalendar nedostajanja
svih ovih 973 sata 52 minute i 8 sekundi

i sve uzdahe
i moju samoću
i bol
i suze
i ...

na najbjelijem
papiru
namirisanom najskupljim parfemima
narisat ću ti sve to

ma znaš
narisat ću sve što poželiš
i još više
puno više

samo mi se vrati

- molim te

[vedranaimarin]

pedesetnnica




prošlo je po propisu
točno pedeset dana
oplakao sam nas
i ni sam neznam koliko puta

klečim danima
pred zidom boli
na kojem je obješena
zajednička fotografija
iz onih ko fol
naših sretnih dana

i od danas
sam ponovo slobodan

više ti ne pripadam

nisam tvoj

ispljunuo sam te iz sebe

ne traži me
ne piši mi
ne zovi me
jer sam sa tobom zauvijek raskrstio
i selim se na drugi kontinent
ne želim ti biti
bliže od 5000 kilometara
da onaj zrak što udišem
nema u sebi ni jedan
mili-atom onoga što ti izdišeš
( od straha da se opet ne zarazim – tobom )

isprostituirat ču se
jednog od ovih dana

i
prepustit ću se prvoj
koja će imati hrabrosti
da me
odvede nekamo

bilo kamo
ikamo

baš tamo
i samo tamo
gdje nema
tebe

[vedranaimarin]

gubitnici




i opet prolazi
još jedan u nizu
našom greškom proigranih dana
još nas možda
samo naše samoće
i gorčine spajaju

da si htjela
mogla si me oživjeti
udahnuvši ponovo život u mene

srećom da ne postoje
sudovi za ovakve gubitnike
što su u stanju hladnokrvno ubiti i
zadnju priliku za ljubav
za ovo što si činimo
nema pomilovanja

a bili smo jednom
spremni
umrijeti jedno za drugo

valjda smo se umorili
od davanja prilika

i jedno od drugoga

[vedranaimarin]

vrijeme je na mojoj strani



Zatvaram prozore
i spuštam rolete
zaključavam vrata
i ostavljam ključ u bravi

i to je dio plana

zavlačim se
sa svim svojim strahovima
u kupaonicu
jer tamo me čeka
kada puna vruće vode
i britva mog pokojnog djeda
glatke drške
od bijele slonovače
a oštra poput
najoštrijeg
kirurškog skalpela

pročitao sam bezbroj stranica
o tome
kako
što bezbolnije skončati

baš tužno
pokazujem svoj kukavičluk
i pri izboru
načina
moje smrti


odjednom zvonjava
zvoniiiii
i ne prestaje

ma jel danas već
ponedjeljak ?

Budim se
iz ovog ludog košmara
rutinski
palim radio
kuham kavu
i
palim cigaretu

gotova je
još jedna noć
u kojoj umirem za tebe
uh
prokleto je vruća
ova
jutrošnja kava
peče
ali,
nisam više toliko lud za tobom
da bih skončao
život u kadi

i kao što liječnici kažu
terapija odvikavanja će biti duga
i teška
možda će trebati i
nekoliko godina

da te istjeram

i

iz najmanje svoje stanice



nema veze

vrijeme je na mojoj strani