Stranica 1 od 33 1234511 ... ZadnjiZadnji
Results 1 to 20 of 654

Tema: Poezija

  1. #1

    Član od
    Oct 2006
    Lokacija
    London
    Postova
    983
    Zahvala
    10
    10 x hvala u 10 postova

    Normalno Poezija

    Ljubavna Pjesma

    Ti si moj trenutak i moj san
    i sjajna moja rijec u sumu
    i samo si ljepota koliko si tajna
    i samo istina koliko si zudnja.

    Ostaj nedostizna, nijema i daleka
    jer je san o sreci vise nego sreca.
    Budi bespovratna, kao mladost.
    Neka tvoja sjen i eho budu sve sto sjeca.

    Srce ima povjest u suzi sto lijeva,
    u velikom bolu ljubav svoju metu.
    Istina je samo sto dusa prosnijeva.
    Poljubac je susret najljepsi na svijetu.

    Od mog prividjenja ti si cijela tkana,
    tvoj plast suncani od mog sna ispreden.
    Ti bjese misao moja ocarana,
    simbol svih tastina, porazan i leden.

    A ti ne postojis, nit' si postojala.
    Rodjena u mojoj tisini i cami,
    na Suncu mog srca ti si samo sjala
    jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.

    JOVAN DUCIC

  2. #2

    Član od
    Oct 2006
    Lokacija
    London
    Postova
    983
    Zahvala
    10
    10 x hvala u 10 postova

    Normalno

    PJESMA ZA NAS DVOJE

    Znam, mora biti da je tako:

    nikad se nismo sreli nas dvoje,
    mada se tražimo podjednako
    zbog srece tvoje
    i srece moje.

    Po obrazima vjetar me mlati.
    Cupa drvecu žutu kosu.
    U koji dio grada da svratim?

    Dan je niz mutne ulice prosut.

    Vucaram okolo dva prazna oka,
    gledam u lica prolaznika.

    Koga da pitam,
    smiješan i mokar,
    zašto je nisam sreo nikad?

    Il' je vec bilo?
    Trebalo korak?

    Možda je sasvim do mene došla,
    al' ja: za ugao skrenuo,
    gorak,
    a ona: ne znajuci prošla.

    Možda smo cijelu jesen obišli
    u žudnji ludoj, podjednakoj,
    a za korak se mimoišli?

    Da. Mora biti da je tako.


    Miroslav Antic

  3. #3

    Član od
    Oct 2006
    Lokacija
    London
    Postova
    983
    Zahvala
    10
    10 x hvala u 10 postova

    Normalno

    ova mi je naj naj

    Povratak

    Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
    Krhko je znanje!)
    Možda je pao trak istine u me,
    A možda su sanje.
    Još bi nam mogla desiti se ljubav
    Desiti-velim,
    Ali ja ne znam da li da je želim,
    Ili ne želim.

    U moru života što vječito kipi,
    Što vječito hlapi,
    Stvaraju se opet, sastaju se opet
    Možda iste kapi -
    I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
    Jedna vječnost pusta,
    Mogla bi se opet u poljupcu naći
    Neka ista usta.

    Možda ćeš se jednom uveče pojavit
    Prekrasna, u plavom,
    Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
    Mojom davnom javom,
    I ja, koji pišem srcem punim tebe
    Ove čudne rime,
    Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
    Niti tvoje ime!

    Pa ako i duša u tome trenutku
    Svoje uho napne,
    Sigurnim će glasom zaglušiti razum
    Sve što slutnja šapne;

    Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
    Pogledat ko stranci,
    Bez imalo svijesti koliko nas vežu
    Neki stari lanci

    No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
    Ko sunce u krugu,
    I nosi nam opet ono što je bilo:
    I radost, i tugu.
    I sinut će oči, naći će se ruke,
    A srca se dići -
    I slijepi za stope bivšega života
    Njima ćemo ići
    _________________

  4. #4

    Član od
    Oct 2006
    Lokacija
    London
    Postova
    983
    Zahvala
    10
    10 x hvala u 10 postova

    Normalno

    Mostar... prva godina faxa (knjizevnosti) i prva ljubav. Voila!

    Mostarske kiše

    U Mostaru sam voleo neku Svetlanu
    Jedne jeseni
    Jao kad bih znao sa kim sada spava
    Ne bi joj glava, ne bi joj glava
    Jao kad bih znao ko je sada ljubi
    Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi
    Jao kad bih znao ko to u meni bere
    Kajsije još ne dozrele

    Govorio sam joj
    Ti si derište, ti si balavica
    Sve sam joj govorio
    I plakala je na moje ruke, na moje reči
    Govorio sam joj
    Ti si anđeo, ti si đavo
    Telo ti zrelo, šta se praviš svetica
    A padale su svu noć neke modre kiše
    Nad Mostarom

    Nije bilo sunca, nije bilo ptica
    Ničeg nije bilo
    Pitala me je imam li brata,
    Šta studiram
    Jesam li Hrvat, volim li Rilkea
    Sve me je pitala
    Pitala me je da li bi mogao sa svakom
    Tako sačuvaj Bože
    Da li je volim tiho je pitala
    A padale su nad Mostarom neke modre kiše
    Ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
    Ali nije htela to da čini, nije htela
    Ili nije smela, vrag bi je znao

    Jesen je ta mrtva, jesen na oknima
    Njene oči ptica, njena bedra srna
    Imala je mladež, mladež je imala
    Ne smem da kažem
    Imala je mladež mali, ljubičasti
    Ili mi se čini
    Pitala me je da li sam Hrvat
    Imam li devojku
    Volim li Rilkea, sve me je pitala
    A na oknu su ko Božićni zvončići moga detinjstva
    Zvonile kapi
    A noćna pesma tekla tihano niz donju mahalu
    Ej, Sulejmana othranila majka

    Ona je prostrla svoje godine po parketu
    NJene su oči bile pune kao zrele breskve
    NJene su dojke bile tople kao mali psići
    Govorio sam joj da je glupava
    Da se pravi važna
    Svetlana, Svetlana
    Znaš li ti da je atomski vek
    De Gol, Gagarin i koještarije
    Sve sam joj govorio
    Ona je plakala, ona je plakala

    Vodio sam je po kujundžiluku, po aščinicama
    Svuda sam je vodio
    U pećine je skrivao, na čardak nosio
    Pod mostovima se igrali žmurke
    Neretva žderbica
    Pod starim mostom Crnjanskog joj govorio
    Što je divan, šaputala je, što je divan

    Kolena joj crtao u vlažnom pesku
    Smejala se tako vedro, tako nevino
    Ko prvi ljiljani
    U džamije je vodio
    Karađoz beg mrtav, premrtav
    Pod teškim turbetom
    Na grob Šantićev cveće je odnela
    Malo plakala kao i sve žene.

  5. #5

    Član od
    Oct 2006
    Lokacija
    London
    Postova
    983
    Zahvala
    10
    10 x hvala u 10 postova

    Normalno

    Treba Znati

    To znati treba, nasmijan biti
    Od svega ostaje nam zlo
    I kada treba suze liti
    Sve bolje odlazi na dno
    To znati treba, po svaku cijenu
    Spasiti makar svoju cast
    Kad odu, da se ne okrenu
    To mogu najjaci od nas

    Uprkos svemu, svojoj sudbini
    Mozda ce lako moci drugi ko
    sakriti suze kao na bini
    Al' ja, o srce, ne znam to.

    To znati treba, poci od stola
    Kad ljubav vec je dala sve
    Licem na kojem nema bola
    I nitko da to ne cuje
    To znati treba, skrivati muku
    Pred svima cuvati svoj lik
    Na usta treba staviti ruku
    Ugusiti ljubavni krik

    To znati treba, ostati hladan
    Srce je mrtvo, nema vise sna
    Treba i tada, ma kako jadan
    Al' toliko te volim
    Ne vrijedi da se zna
    I neka mogu svi
    Ne mogu ja.


    Sarl Aznavur

  6. #6

    Član od
    Oct 2006
    Lokacija
    London
    Postova
    983
    Zahvala
    10
    10 x hvala u 10 postova

    Normalno

    Vera Pavladoljska

    Lukavica je htjela da me nadlukavi
    Punio se mjesec u avgustu kao lokva
    Ispaljivane pune duge preko jezera i glava
    Na radilistima u rudnicima boksita
    Ubjedjivao sam nepoznate ljude
    U tvoje ime
    Vera Pavladoljska

    Grjesile su pijane ptice u prostoru
    Prepelica je kljunom gore okretala
    Svijest je mrcala medju liticama
    Gonjen tocilima krsima i gubom
    Do grla u zivom blatu mislio sam
    Koliko si me voljela
    Vera Pavladoljska

    Mrak je u mraku sjao kao zivotinja
    Grom u lancima camio za brdima
    Molio sam za sluh fizickih radnika
    Divio se njihovom surovom apetitu
    Zaklinjao jednog gluvonijemog mladica
    Da izgovori tvoje ime
    Vera Pavladoljska

    Cio dan u nebu izgorio mjesec
    Pod laznim imenom ljeci svoj pepeo
    U mrcavi medju dvojnicima
    Dok muzika snijeg u usi ubacuje
    Kleo sam se u obe ruke narocito desnu
    Da te nisam volio
    Vera Pavladoljska

    Udvarao se nepoznatoj djevojci
    U kanjonu Tare kod Kolasina
    Govorio istine na svim jezicima
    Zario i palio da ih povjeruje
    Dok je sutjela sjecao sam se
    Da si mi najkrupnije lazi vjerovala
    Vera Pavladoljska

    Pjevao je slavuj sa grlom grlice
    Sve na svijetu me na te podsjecalo
    Hvalio sam se da si luda za mnom
    Cijela plaza da ti se uzalud udvara
    Kako te tjeram da ides iz glave
    I kako neces
    Vera Pavladoljska

    Kulo crnog zara pod slijepim ocima
    Zarazna zvijezda sve i svasta sazdi
    Dok mi se padobran nije otvarao
    I kad sam u zavicajne bezdane padao
    Pricali su da te zovem iz sveg glasa
    Al nisam priznavao
    Vera Pavladoljska

    Ronio u najdublje, bjezao u gore
    Da te glasno zovem da nitko ne cuje
    Bio sujevjeran - pitao prolaznike
    Kako tvoje lice zamisljaju
    Ceznuo da cio dan prolazis kraj mene
    Pa da se ne okrenem
    Vera Pavladoljska

    Na ljubavnoj promaji izmedju dvije zvijezde
    Nevidljivi uhoda ima nesto protiv
    Zedj za rakijom je slicna fantaziji
    U teretnom kamionu koji juri snijegu usred leta
    Bile su dvije usne nepismenih zena
    Po ugledu na tvoje
    Vera Pavladoljska

    Po nevremenu sam lovio na ruke
    Med zlatnih meridijana u vodi
    Opisivao oci jedne zene mjesec dana
    U vlakovima bez reda mnoge saputnice u prolazu
    Ubjedio da su mi sve sto imam u zivotu
    Misleci na tebe
    Vera Pavladoljska

    Pita za mene metak lutalica
    Sada me pogresno trazi oko zemlje
    Vucen tajnim magnetom mog cela
    Napija mjesec da prokaze gdje sam
    Zlostavlja mora kusa zrak i podmicuje
    Ti ces me izdati
    Vera Pavladoljska

    Traje monotona biografija sunca
    Sve sijalice gore usred dana
    Slovoslagaci su sretni dok ovu pjesmu slazu
    Zrak ne shvaca da sam sebe bombarduje
    Jedan od vlasica sklon je porocima
    I jedni i drugi vjetrovi te ogovaraju
    Nekoliko drzava tvrdi da si njina
    Ti si na svoje ime ljubomorna
    Kablogrami se u dubokoj vodi kvare
    Nitko ne zna gdje su slova tvog imena
    U mrtvim i laznim jezicima u pogresnim naglascima
    U rukopisu zvijezda po nekoj samoj vodi
    Ko ce uhvatiti sjaj samoglasnika
    Koje ptica kuka
    Vera Pavladoljska

  7. #7

    Član od
    Oct 2006
    Lokacija
    London
    Postova
    983
    Zahvala
    10
    10 x hvala u 10 postova

    Normalno

    Iz šarenog mnoštva

    Iz šarenog mnoštva iskr'o si se krišom,
    slučajem pometen,
    i u tmurne dane oplakane kišom
    unio sjaj snova dugama prepleten.

    Zaigraju misli pa se čini lako
    dvije duše se spoje,
    u treptaju rose čini se da svako
    može da poleti baš kao nas dvoje.

    Prepuštam se sneno zovu iz daljine
    lude noći ove;
    znam, imam te samo kroz šapat tišine,
    ali nedam nikom da mi gasi snove.


    Dragana Konstantinovic

  8. #8

    Član od
    Oct 2006
    Lokacija
    London
    Postova
    983
    Zahvala
    10
    10 x hvala u 10 postova

    Normalno

    Ekspres za sjever


    Možda nitko nije umio da te želi ovako kao ja noćas.
    Tvoje ruke bijele kao samoća.
    Tvoja bedra sa ukusom platna i voća.
    Tvoj malo šuštavi glas.

    Sa nosom dječački priljepljenim
    uz okno vagona, nejasan samom sebi
    kao oproštajno pismo padavičara,
    i čudno uznemiren toplinom kao razmažen pas,
    putujem,
    evo, putujem
    da natrpam u glavu jos neslućene predjele,
    da drveću pozelim najljepšu laku noć na svijetu,
    da se vrtim kao lišće,
    kao vjetar po travnjacima,
    kao zvijezde i ptice.

    Da malo nemam plan.

    Da imitiram klavijature, liftove i ocean.
    Da zaboravim ruku na tvom struku.
    I lice uz tvoje lice.

    (M. Antic)

  9. #9

    Član od
    Oct 2006
    Lokacija
    London
    Postova
    983
    Zahvala
    10
    10 x hvala u 10 postova

    Normalno

    Plava zvijezda

    Iza šuma, iza gora,
    iza rijeka, iza mora,
    žbunja, trava,
    opet noćas tebe čeka
    čudna neka zvijezda plava,
    zvijezda prava.
    Čak i ako ne vjeruješ.
    probaj toga da se sjetiš.
    Kad žamuriš i kad zaspiš,
    ti pokušaj da je čuješ,
    da osjetiš,
    da je stigneš i uhvatiš
    i sačuvaš kad se vratiš.
    Ali pazi ako nije
    sasvim plava, sasvim prava,
    mora lijepše da se spava:
    da se sanja do svitanja.
    Mora dalje da se luta.
    Tristo puta.
    Petsto puta.
    Mora druga da se nađe.
    Treća.
    Peta.
    Mora u snu da se zađe
    na kraj svijeta.
    I još dalje iza kraja:
    do beskraja.
    Mora biti takve zvijezde.
    Što se čudiš?
    Pazi samo da je negdje
    ne ispustiš dok se budiš.
    Jednog dana,
    jedne noći,
    ne znam kada, al znam tačno,
    izgledaće nebo bez nje
    tako prazno, tako mračno.
    I sva sunca
    sve ljepote
    i sve oči što se jave,
    nikad bez nje neće biti
    sasvim tvoje, sasvim prave.
    Ja ti neću reći šta je
    ova zvijezda čudna, sjajna.
    Kad je nađeš - sam ćeš znati.
    Sad je tajna.

    toliko od mene, sad malo vi..

  10. #10

    Član od
    Oct 2006
    Lokacija
    London
    Postova
    983
    Zahvala
    10
    10 x hvala u 10 postova

    Normalno

    ajmo dalje...

    San o Mariji

    Ja nisam nikad vidio tvoga lica,
    a pregrst sunca,
    jedina sto je pala na moj put,
    bjese iz tvoje ruke.

    Sudbina. Snijeg i vjetar i strah.

    Jedna jedina radosna
    vijest, sto je pala u moj kut
    bijese iz tvojh usta.

    Prastaju se putevi tamom i zaboravom.

    Jedan tren je stala
    uboga dusa, ne znajuci kuda s'ocima,
    i drhala.

    Tako je prosao zivot.
    i nikad nisam vidio tvog lica.

    (Ivo Andric)

  11. #11

    Član od
    Oct 2006
    Lokacija
    London
    Postova
    983
    Zahvala
    10
    10 x hvala u 10 postova

    Normalno

    Ceznja

    Danas cu ti dati, kad vece padne,
    U svjetlosti skromnoj kandila i svijeca,
    U cistoti duse moje, nekad jadne,
    Citavu bujicu proljetnjega cvijeca.

    U sobi ce biti sumrak, blag ko tvoje
    Srce, sumrak stvoren da se dugo sanja.
    Na oknima svijetlim zabljestace boje
    U taj svezi trenut prvoga saznanja...

    Sve ce biti ljepse, sve draze i vise,
    Noc koja se spusta, svijet sto mirno spava,
    Dugo mrtvo polje na kome mirise
    Krzljava i rijetka u busenju trava.

    I tako kraj cvijeca ostacemo sami...
    - prolice se tada, kao bujne kise,
    Stidljivi sapati u blazenoj tami,
    I rijeci iz kojih proljece mirise...

    (M.Rakic)

  12. #12

    Član od
    Oct 2006
    Lokacija
    London
    Postova
    983
    Zahvala
    10
    10 x hvala u 10 postova

    Normalno


    BEAUTY


    beauty is a gift of god
    love and affection
    beauty and warmth
    pleasure and comfort

    beauty is a desire
    of lovely face and heart
    beauty is a melodious tune
    beauty is art

    what is beauty
    without love and affection
    beauty is happiness
    of a kind nature

    such a beauty aishwarya rai has
    impressive and bold eyes
    if she can be beautiful
    so can u be

    be good and have some fun
    being beautiful is a kind of a duty
    beauty is of love and affection
    not any kind of rejection

    sakshi mathur

  13. #13

    Član od
    Oct 2006
    Lokacija
    London
    Postova
    983
    Zahvala
    10
    10 x hvala u 10 postova

    Normalno

    Between Two Days

    She passed by the house
    Where the light is turned on, milk drank and one sleeps
    And left on the pavement her footprints
    Like piano keys
    Since then I bear on my lips
    A kiss as large as her forehead
    And I am thinking up a word
    That will find and recognise her

    I was born this morning in spite of all statistics about me
    And still I am older than the morning and tomorrow
    And have forgotten nothing that was
    Before my birth
    And remember everything that was after my death
    And cannot be blamed for anything that happened yesterday

    I speak
    I am silent
    A spoken word faces me
    Accuses me
    I smile
    The word returns ashamed to my mouth
    My words do not recognise me

    I loved her
    And met her on the pavement
    On the morning of my birth
    And was sorry that she existed still yesterday.

    (B. Miljkovic)

  14. #14

    Član od
    Oct 2006
    Lokacija
    London
    Postova
    983
    Zahvala
    10
    10 x hvala u 10 postova

    Normalno

    The Best Is Yet To Come

    Out of the tree of life, I just picked me a plumb
    You came along and everything started to hum
    Still it's a real good bet, the best is yet to come

    The best is yet to come, and won't that be fine
    You think you've seen the sun, but you ain't seen it shine

    Wait till the warm-up is underway
    Wait till out lips have met
    Wait till you see that sunshine day
    You ain't seen nothin' yet

    The best is yet to come, and won't that be fine
    The best is yet to come, come the day that your mine

    Come the day that your mine
    I'm gonna teach you to fly
    We've only tasted the wine
    We're gonna drain that cup dry

    Wait till your charms are right, for the arms to surround
    You think you've flown before, but you ain't left the ground

    Wait till you're locked in my embrace
    Wait till I hold you near
    Wait till you see that sunshine place
    There ain't nothin' like it here

    The best is yet to come.

    Ameeen! :pipi:

  15. #15

    Član od
    Sep 2006
    Postova
    4,450
    Zahvala
    323
    277 x hvala u 159 postova

    Normalno

    UTJEHA KOSE

    Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
    U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
    Na visokom odru, u agoniji svijeća,
    Gotov da ti predam život kao žrtvu.

    Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
    U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
    Sumnjajući da su tamne oči jasne
    Odakle mi nekad bolji život sjao.

    Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
    Sve što očajanjem htjedoh da oživim
    U slijepoj stravi i u strasti muke,

    U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
    Samo kosa tvoja još je bila živa,
    Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

  16. #16

    Član od
    Oct 2006
    Lokacija
    London
    Postova
    983
    Zahvala
    10
    10 x hvala u 10 postova

    Normalno

    Ima ih koji su umrli ljubeci se


    Ima ih koji umiru, ali smrt ne prepoznaju
    i to se ponavlja svakoga dana postajuci neprimjetno,
    zaboravljeno, izgubljeno.

    Ima ih koje je smrt zatekla kako se smiju,
    kako se smiju do suza, ali smijeh se skupio
    u neodlucnu boru na obali usana
    i ostala je samo voda, topla i vlazna.

    Ima ih koji umiru samo za sebe, u njima
    svi zive, u njima svi traze svoju smrt
    i nalaze je u svemu sto im pripada.

    Ima ih koji umiru samo za druge, u njima umiru svi,
    sve u njima umire do njih samih. U kutu svoga tijela
    oni disu i placu.

    Ima ih koji su samo uzdahnuli
    poput zvona u kome svaki udarac srca
    odjekuje kao udarac groma.

    Ima ih koji se oprastaju, ne znajuci kamo idu,
    ni kome pruzaju ruku. Njihova se sudbina ostvaruje
    ispisujuci magicne znakove na krilu ptice.

    Ima ih koje je smrt zatekla ljubeci se.
    O njima bih mogao govoriti da su rijeci prazne
    kao koza gusjenice iz koje se radja prekrasan leptir.

    Ima ih koji su umrli grleci se. Zar ima ljepse smrti
    od plamena koji svoje ostre zube
    odmara na grlu koje jeca?

    Ima ih koji su smrt docekali kao zenu,
    kao ljubavnici spremni da vladaju, da budu pobijedjeni,
    i ne znaju gdje pocinje poraz i gdje pobjeda prestaje.

    Ima ih koji su umrli, ali ni to nije bilo dovoljno
    i oni su ponavljali svoju smrt
    kao dijete koje ponavlja stihove.

    Ima nespretnih, zbunjenih, uplasenih i uznemirenih.
    O njima vjetar pjeva dok valja svoje tesko tijelo
    u sporom koritu mora.

    Ima i onih koji su umiruci psovali zivot
    rijecima u kojima bijase gorcine
    poput trnja sto jeca iza svake ruze.

    I konacno, ima ih koji su umrli odjednom,
    baceni poput kamena visoko u nebo.
    Ni smrt ih nije zaustavila
    u letu koji jos traje.

  17. #17

    Član od
    Oct 2006
    Lokacija
    London
    Postova
    983
    Zahvala
    10
    10 x hvala u 10 postova

    Normalno

    Kao oko mrtvaca jednog
    sjaje oko našeg vrta bijednog,
    fenjeri.
    Da l' noć na tebe svile prospe?
    Jesi li se digla među gospe?
    Gdje si sad Ti?

    Voliš li još noću ulice,
    kad bludnice i fenjeri stoje
    pokisli?
    A rage mokre parove vuku,
    u kolima, ko u mrtvačkom sanduku,
    što škripi.

    Da nisi sad negdje nasmijana,
    bogata i rasijana,
    gdje smijeh vri?
    O, nemoj da si topla, cvijetna,
    O, ne budi, ne budi sretna,
    bar ti mi, ti.

    O, ne voli, ne voli ništa,
    ni knjige, ni kazalista,
    ko učeni.
    Kažeš li nekad, iznenada,
    u dobrom društvu, još i sada,
    na čijoj strani si?

    O, da l' se sjećaš kako smo išli,
    sve ulice noću obišli
    po kiši?

    Sjećaš li se, noćne su nam tice
    i lopovi, i bludnice,
    bili nevini.

    Stid nas bješe domova cvijetnih,
    zarekli smo se ostat nesretni,
    bar ja i Ti.
    U srcu čujem grižu miša,
    a pada hladna, sitna kiša.
    Gdje si sad Ti?

    Crnjanski

  18. #18

    Član od
    Sep 2006
    Postova
    4,450
    Zahvala
    323
    277 x hvala u 159 postova

    Normalno

    Notturno


    Nocas se moje celo zari,
    nocas se moje vijedje pote:
    i moje misli san ozari,
    umrijet cu nocas od ljepote.


    Dusa je strasna u dubini,
    Ona je zublja u dnu noci:
    Placimo, placimo u tisini,
    Umrimo, umrimo u samoci.

  19. #19

    Član od
    Oct 2006
    Lokacija
    London
    Postova
    983
    Zahvala
    10
    10 x hvala u 10 postova

    Normalno

    Osam izgubljenih stihova

    Prvi je o tebi, ali nedorecen.
    Ono čega nema ostaje i peče.

    Drugi je o tebi. Jabuke i voda
    drhte u daljini dok uza me hodaš.

    Treći je o tebi. Ne poznam ga više.
    Samo svijetlo munje, vedro crne kiše.

    Četvrti je o tebi. Ne vidim ti oči.
    Tragovi u blatu, koraci u noći.

    Peti je o tebi, a ti si daleko
    do mrtvoga mora otišo si rijekom.

    Šesti je o tebi, kao da te ima,
    kao da si ovde. Veče je, i zima.

    Sedmi je o tebi, jedva da ga čujem.
    Pod grlom u mesu skriva se. I ruje.

    Osmi je o tebi. Govori i suti.
    Ponavlja ga ptica.

    Ti ga nećeš čuti.


    Golub

  20. #20
    Kum svih kumova Odraz's Avatar
    Član od
    Oct 2006
    Lokacija
    U krevetu s t
    Postova
    9,482
    Zahvala
    195
    337 x hvala u 245 postova

    Normalno

    Kao vlak na dalekoj pruzi
    by Odraz

    ...I koliko vremena je prošlo,
    na svijet je svašta došlo,
    Tuga, rat i glad,
    čovjek umire mlad.
    A ja samo želim svijet da me prihvati,
    da moje riječi ono shvati.
    Želim se vidjeti u tvojoj suzi,
    kao vlak na dalekoj pruzi.

    I ono malo ljubavi koje imaš za mene,
    koja ti teče kroz vene,
    Zbog koje svijet mi želi suditi,
    jer u tvojim snovima želim se buditi.

    A onda tama i strah,
    lijepa sjećanja postaju prah.
    Tvoje usne daleko od mene,
    nema te kad loše mi krene.
    Hladna riječ mrtvog sistema,
    svijet postaje dilema.
    A kad dođe zaboravna suza,
    ti si i dalje moja umjetnička muza.

    Sjediti u tami, čekati znak,
    oko mene samo mrak,
    Hvata me strah.

    Kao janje u Kristovoj ruci,
    utapati se u radosnoj muci,
    Plivati u tvojim očima,
    plivati, i to noćima.
    I onda opet u stvarnost se vratiti,
    kako stvari stoje shvatiti,
    Mislima vrijeme si kratiti.
    Ali opet mislim na tvoju suzu,
    na moju umjetničku muzu.

    I što mi to znači,
    kad ovo vrijeme me tlači,
    Tuga me hvata,
    otvara mi staklena vrata.
    U pozadini Nada stoji,
    bolja vremena mi kroji,
    Sve te godine broji.
    I vidim misli tvoje,
    shvaćam da ne umire se u dvoje,
    Da u mašti krive stvari stoje.
    Najljepši san proživljavao sam s tobom,
    a onda probudio me Anđeo, proglasio me robom.

    Gledam mjesec na krovu,
    vrijeme je da završim pjesmu ovu.
    Zadnje riječi pišem po ovom papiru,
    idem probati zaspati na miru,
    Ali ne u tuzi,
    ne kao vlak na dalekoj pruzi...
    BMW i 300 ks meni ne fali- jer mi rođo nije mali


Stranica 1 od 33 1234511 ... ZadnjiZadnji

Tags for this Thread

Bookmarks

Bookmarks

Pravila Postanja

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •