Crkva Nacizam


Hitler je bio odgajan kao katolik i smatrao se katolikom što je vidljivo u nekim njegovim govorima kao isjeak iz jednog govora:"Moj osjećaj kao kršćanina upućuje me na mojeg Gospoda Spasitelja kao borca. Upućuje me na čovjeka koji je jednom u samoći, okružen s nekoliko sljedbenika, prepoznao te Židove kao ono što oni jesu i pozvao ljude da se bore protiv njih i tko je, Božja istina!, bio najveći, ne kao patnik nego kao ratnik. U bezgraničnoj ljubavi kao kršćanin i kao čovjek, ja sam čitao između redaka koji nam govore kako je Gospod konačno ustao u Njegovoj moći i zgrabio bič da istjera iz Hrama leglo zmija i guja. Kako je sjajan bio Njegov boj za svijet protiv židovskog otrova... kao kršćanin, ja također imam obvezu prema mojem narodu."
To su Hitlerove riječi izrečene u govoru 12. travnja 1922 (Norman H. Baynes, ed. Govori Adolfa Hitlera, travanj 1922- kolovoz 1939. Vol.l str. 19-20, Oxford University Press, 1942).
Pa i sam holokaust Židova je direktno nasljedstvo iz Kršćanskog antisemitizma otkad Kršćanstvo postoji.


Kako su se nacisti penjali na vlast sa nasilnim nacionalnim bojkotima, antisemtiskim zakonima i paljenjima knjiga su bili test za Crkvu. Kako su počeli prvi pregovori Nacista i Vatikana niti jedan dužnosnik Vatikana ili Njemački biskup nije javno osudio što se događalo sa njemačkim Židovima. Kardinal Adolf Bertram je čak rekao kako su "nacističke mjere usmjerene prema grupama koje nisu povezane sa Crkvom. Tisak koji je većinom u židovskim rukama je ostao tih o progonu Katolika." Kardinal iz Minhena Michael von Faulhaber je naredio Njemačkom kleru da pomognu Nacističkoj Državi i daju potpuno povjerenje Trećem Rajhu. Čak je poslje pisao Papi Piju da se biskupe opet pita zašto ne pomažu Židovima, no da to nije moguće, jer bi to onda postala borba protiv Katolika i da si Židovi mogu sami pomoći.


25 travnja tisuće njemačkih svećenika su predali popise imena krštenih ljudi tako da Nacisti vide tko ima "čistu krv". Za manje od dva mjeseca 14 srpnja Nacisti su uveli zakon sterilizacije za ljude koje su oni odredili nepodobnima kao sljepcima, gluhima, alkoholičarima i sl. Iako je papa 1930 izdao encikliku Casti Connubii gdje se protivio takvim stvarima, Vatikan je odlučio biti tih po tom pitanju i nekritizirati Naciste. 400 000 Njemaca je sterilizirano i Vatikan je izdao Pastoralno Pismo protivljenja tek 10 godina nakon tog događaja kada su se stvari okrenule naglavačke za Naciste. 20 srpnja 1933 godine Nacisti su odlučili nagraditi Katoličku Crkvi za suradnju potpisujući pakt zvan "Reichskonkordat" gdje je Hitler dao Katolicima da u miru obavljaju svoje službe, ukinio je porez Crkvenim redovima, dao je pravo rada katoličkim školama, državni radnici nisu smijeli kritizirati Crkvu i kao šećer na kraju Hitler je odobrio da svi Njemci moraju plačati porez Crkvi koji je iznosio 8 do 10% njihove plaće, što je bila nadogradnja crkvenog poreza iz 1919 godine.
16 članak tog pakta "Reichskonkordat" je obvezivao Njemačke biskupe i kardinale da se zakunu na odanost Trećem Rajhu, to je bio pomalo dramatičan preokret kada su godinu dana ranije zabranili da se nacisti dobivaju sakramente, no sada su dodali da se svake nedjelje na misi ubaci posebna molitva za dobrobit Trećeg Rajha. Idućih nekoliko mjeseci nakon dogovora rekordan broj Katolika je postalo članom Nacističke Partije sa mnogobrojnim svečenicima i jedan je biskup ušao u SS.
Tog rujna nadbiskup Cesare Orsenigo je slavio u Berlinskoj katedrali Sv. Hedwiga sa članovima SS-a koji su dobili pozivnice da dođu i unutra su ih dočekale mnogobrojne Papine zastave zajedno sa nacističkim zastama svastike. Orsenigo je slavio Hitlera kao pomazanika poslanog od samoga Boga koji je jedino uz njega još poslao Isusa. Kardinal von Faulhaber je pohvalio dogovor sa Hitlerom kao "najveću moralnu pobjedu u povijesti svijeta!"

Nadbiskup Cesare Orsenigo, papinski nuncij u Berlinu, slavi rođendan Hitlera. Proslava koju je započeo Pacelli, Papa Pio XII, transformirala se u ritual.

Lateranski ugovor tj. kako su Mussolini i fašisti stvorili VatikanPrva stvar koju je Mussolini učinio kada je dospio na vlast je uveo vjeronauk u državne škole, dao novac za restauraciju Crkvi i uveo raspela na zidove javnih zgrada koji su bili zabranjeni od 1870 godine.

Tada su 11 veljače 1929 godine Crkva predvođena Papom Piom XI i fašisti potpisali Lateranske Paktove koji se sastoje od tri dijela da 108.7 hektara i 52 zgrade u Rimu postaje Vatikan. Vratili su papiu suverenost i ukinuli bojkot Pape koji je bio na snazi kada su izgubljene Papinske države. Papa je proglašen "svetim i nepovredivim", ekvivalentom sekularnog monarha ali sa božanskim pravima. Kardinali su imali ista prava kao prinčevi.
Konkordat je dao Crkvi nenadmašne privilegije. Katolicizam je postao jedina vjera fašističke Italije. Masoni su zabranjeni kao i evanđelistički skupovi u privatnim kućama i protestantske bibilije. Brak je proglašen sakramentom. Svi crkveni blagdani su postali državni blagdani. Svećenici u pošteđeni vojne službe.
Nadalje Crkva je oslobođena poreza i Vatikanu je isplačeno lira u vrijednosti 1.3 milijarde današnjih američkih dolara, što je bila trećina talijanskog godišnjeg proračuna. Papa je želio još novaca, ali ga je Mussolini uvjerio da vlada ne može dati više.
Papa Pio XI je izjavio "Italija je vraćena Bogu i Bog Italiji. Talijanski biskupi su zakunili odanost fašističkoj vladi i klericima je zabranjno da joj se protive. Svečenici su molili molitve nedjeljom na misi za Mussolinija i fašiste. Neki od klera su se pridružili fašističkoj partiji i čak služili kao časnici.
Uskoro su bili izbori i Papa Pio XI je pomogao Mussoliniju da ih osvoji, jer je Mussolini postao heroj u očima pobožnih Talijana. Gotovo svi Katolički domovi su imali na zidu sliku Mussolinija i Pape jednog pored drugog. Kardinal Merry del Val je rekao kako je "vidljivo da je Mussolini pod Božjom zaštitom." Tako da nije ni čudo da su Fašisti pobjedili na izborima sa 98% mjesta na parlamentarnim mjestima.


U spomen na Lateranske ugovor Mussolini i Papa Mussolini u službenim sastancima sa predstavnicima Katoličke Crkve


Papa Pio XII je bio bolesni psihopat!
U ožujku 1942 godine u Berlinu SS časnik Kurt Gerstein je ušao u ured Nuncija zvanog Cesare Orsenigo želeči ispovjediti kako je ubi 800 Židova u kampu Belzec. Kako se dizel motor kvario trajalo je 3 sata da uguše gole žrtve u nedorađenim, prepunim plinskim komorama. No Orsenigov osobni asistent, svečenik nacist, ga je spriječio. Tada je Gerstein otišao Berlinskom biskupu Ottu Dibeliusu i taj je biskup tada poslao prvo potvrđeno upozorenje masovnog ubijanja Židova Vatikanu, no Vatikan je lijepo zakopao to taj dopis. Ništa nikom nije rečeno.
Kada je Berlinski biskup Konrad von Preysing poslije pokušao mobilizirati kolege biskupe da osude deportacije židova i upozorio ih da će odgovarati Bogu zbog toga nitko ga nije podpro. Njegove kolege biskupi su rekli da nije njihova dužnost baviti se ne-katolicima. Odbili su reći njemačkim katolicima da je smrtni grijeh ubijati Židove. Von Preysing je zaključio da treba Papinu pomoć da mu pomogne nagovoriti kolege biskupe da interveniraju no Papa je odučio mirovati.
Ubrzo nakon toga talijanski svećenik i još neki klerici su javili papi o ubojstvima Židova u Poljskoj i Latviji. Poljska vlada u egzilu je objavila report da je ubijeno 700 000 Židova od Nacističke invazije, no Papa i dalje ne želi ništa poduzeti.

Franklin Delano Roosevelt je poslao diplomatu Myrona Taylora da razgovara sa Pijom XII tri puta da ga nagovori da nešto poduzme, no Papa je rekao da je on već napravio previše toga po tom pitanju.
Umjesto toga Papa je bio zaposlen radeći na vlastitom filmu kojega je narućio. "Pastor Angelicus" je jedan vrlo narcisoidan dokumentarac o Papi XII, o njegovom životu i rutini u Vatikanu gdje vidimo kako mu se njegov vozać limuzine klanja dok on ulazi u limuzinu, kako pozdravlja talijansku kraljevsku obitelj i slično.

Tek kada su Saveznici odobrili deklaraciju u kojoj se osuđuje nacistički genocid u Evropi je konačno potaklo Pia XII da kaže nešto o pokolju civila, jer papa se bojao ako sada ne kaže ništa da će Vatikan postati nebitan i nemati nikakvu ulogu poslje rata. Pijo je nevoljko dotakao temu holokausta u svom božićnom obračanju 1942 g. na radiu. U pet tisuća rijeći dugom govoru Papa je posvetio tek tucet riječi o holokaustu i to tako što je osudio "arbitratne napade" te reako da niti jedna nacija nema prava "krditi ljude kao da su nežive stvari." Pri kraju je govorio o "stotinama tisuća, koji bez vlastite krivnje nekada samo zbog svoje nacionalnosti ili rase su označeni za smrt ili gradualno istrebljenje." Pijo nikada nije rekao riječi "Židov" ili "Njemac" ili "Nacist." Sveo je broj žrtava sa milijuna koje je imao u reportu na stotine tisuća.
Saveznici u vatikanu su smatrali da je Pius XII upropastio šansu da učini ikakvu razliku.

Tjedan dana poslje božićnog govora, Papa je odbio potpisati Savezničku deklaraciju koja osuđuje nacističke zločine. Kako je 1943 g. počinjala biskup von Preysing je informirao papu o dodanim deportacijama Berlinskih židova i preklinjao Papu da intervenira. Papa je rekao da je on dovoljno učinio u svom božićnom govoru, jedino što sad može je da moli.

I ima mnogo takvih priča u kojima Papu nije bilo uopće briga za Židove, no jedna se ipak ističe nad svima i to je bila uistinu najveća Papina perverzija! Njemci su zaposjeli Rim te godine 10. rujna i SS Obersturmbannführer Herbert Kappler je informirao Rimske Židove, koji su živjeli u drevnoj židovskoj komuni, da isporuče 50 kila zlata ili će 200 stanovnika te komune biti deportirano u konc logore. Rimski Židovi su počeli skupljati zlato i glavni rabi je pitao Papu da im posudi zlata, no onda su ipak sami skupili i predali Nacistima.
Unatoč dobivenom zlatu Nacisti su ipak odlučili deportirati Židove. Papa je postao svjedok holokausta: Nacisti su okupili 1200 Židova. Iako je geto bio udaljen oko 2 km od Vatikana, Nacisti su dopremili Židove unutar okružija piazze tek 220 metara od Papinih prozora. Nacisti su zatvorili Židove u talijanski vojni koledž u Via della Lungara tek desetak metara od Vatikana. Papa nije progovorio niti riječ u javnosti za potporu jadnim Rimskim Židovima od kojih su mnogi bili žene i djeca.
Na dan okupljanja nacistički časnici su se pribojavali da bi deportacija mogla potaknuti jaku opoziciju Talijana koji nisu djelili želju za ubijanjem Židova. Da je Papa uzeo protivno stajalište nacistički lideri u berlinu su dogovarali odustanak od planiranog.

Istog dana okupljanja Židova papa je poslao poznatog obožavatelja Nacista, biskupa Aloisa Hudala koji je poslje rata pomagao ozloglašenim nacistima poput Mengelea, Eichmanna i Bormanna da uz pomoć franjevačkih samostana pobjegnu iz Evrope u Južnu Ameriku. Dovljno je za reći da su samo dva dana kasnije vlakovi sa 1000 Židova otišli iz Rima i pet dana kasnije stigli u Auschwitz gdje je odabrano 149 muškaraca i 47 žena u kamp a ostali odmah ubijeni plinom. Samo petnaest ih je preživjelo rat.
No taj pokolj nije sprijećio Papu Pija XII da idući dan nakon što su Nacisti otpremili Židove zahvali formalno Nacistima i to samom Joachimu von Ribbentropu za pohvalno ponašanje Njemačkih vojnika u Vatikanu!! Vatikan je čak zatražio da dođe još Nacista da drže Rimske komuniste pod kontrolom.

Papa Pio XII je poslije rata zapisao u svoj osobni dnevnik da je najgori dan u povijesti Rima bio kada su Saveznici slučajno bombardirali i oštetili baziliku di San Lorenzo fuori le Mura. Nije uopće spominjao deportaciju Židova.

Poslije, kako se vidjelo da će Njemača izgubiti rat Pius XII je znao da je samo pitanje vremena kada će saveznici ući i osloboditi Rim, pa je formalno zatražio da Saveznici ne šalju crnce jer je vjerovao kao su oni skloni silovanju civila!!

Tada naravno dolazi poslje rata suradnja Vatikana sa Crvenim Križem i Karitasom za spašavanje nacističkih zločinaca koji su otpremani Evropom odsjedajući u franjevačkim samostanima, gdje su bili sigurni da ih Saveznici zbog poštivanja Crkve neće tražiti i onda odlazili sa lažnim papirima koje im je omogućio Crveni Križ u Južnu Ameriku.